Ždrijeb se grubo našalio. Osijeku je u 2. kolu kvalifikacija za Europsku ligu dodijelio najtrofejniju bugarsku momčad, sofijski CSKA, u kojem je alfa i omega nogometna legenda bijelo-plavih Ljupko Petrović, drugi najbolji strijelac u povijesti kluba iz Gradskog vrta s registriranih 125 golova, tek jednim manje od rekordera Ivana Lukačevića, od čega ih je čak 122 zabio u drugoligaškoj konkurenciji. Najtrofejniji je trener koji je ponikao u Gradskom vrtu, uostalom i jedini koji je osvojio najcjenjeniji europski klupski pokal – Kup europskih prvaka.
Petrović je sezonu počeo kao savjetnik u stožeru CSKA, no nakon lošeg prvenstvenog starta i osvojenog tek jednog boda u dvije prvenstvene utakmice “unaprijeđen” je u trenera prve momčadi. I to dva mjeseca nakon 72. rođendana. Igrom sudbine jedna od prvih utakmica na klupi već 22. kluba u trenerskoj karijeri bit će mu protiv kluba u kojem je proveo nogometnu i započeo trenersku karijeru.
Sudionik hrvatskog rekorda
Jedanaest sezona Ljupko Petrović igrao je za Osijek, bio je član legendarne generacije bijelo-plavih koja je 1973. u kvalifikacijama za tadašnju Prvu saveznu ligu igrala antologijsku utakmicu protiv Zagreba pred rekordnim brojem gledatelja u Maksimiru (njih čak 64.138 što je do danas najposjećeniji sportski događaj u Hrvatskoj), i koja je 1977. napokon izborila prvoligaški status.
Ivicu Grnju, još jednu ikonu osječkog nogometa, s Petrovićem veže gotovo polustoljetno prijateljstvo. Bili su suigrači čitavo desetljeće, potom su dvije godine bili suradnici u stručnom stožeru Osijeka (Petrović kao trener, Grnja kao pomoćnik), ali prije svega su prijatelji.
– Zajedno smo proveli život. Bilo je to nezaboravno društvo, nas većina iz te generacije Osijeka stanovala je u istoj zgradi, Petrović na 9. katu, ja u prizemlju. Obiteljski smo se družili, djeca su nam zajedno odrastala... Nisam se s Ljupkom čuo nakon ždrijeba koji je spojio Osijek i CSKA iako se često čujemo. S ovim problemima koje on ima u svojoj momčadi vjerojatno ne stigne ni o čemu drugom razmišljati – kaže Grnja koji je svjedočio većini Petrovićevih golova za Osijek.
– Pamtim ga kao igrača kojem su se kao za inat “otpaci” uvijek odbijali. U naslovima novina uvijek je pisalo tko je zabio gol, ne i ime onog tko ga je namjestio. Sjećam se jedne utakmice, rekao sam Ljupku: “Sad ću ja stalno ulaziti u kazneni prostor”, ali kao da Bog vidi. Ja utrčim na prvu vratnicu, lopta se odbije na drugu i Petrović zabije. U idućoj akciji utrčim na drugu, a lopta se Petroviću odbije na prvu vratnicu i on opet zabije – smije se Grnja.
Petrović i Grnja u trenerskom tandemu dvije su godine vodili Osijek, u njihovoj eri Davor Šuker promoviran je u standardnog prvotimca, a u sezoni 1986./87. Osijek su doveli do šestog mjesta i najboljeg plasmana u Prvoj saveznoj ligi. U posljednjoj sezoni jugolige 1990./91. Petrović i Grnja dva puta su vodili momčad jedan protiv drugog. Grnja je prvo senzacionalno s Osijekom pobijedio Crvenu zvezdu (2:0), a potom je igrom slučaja i ispratio velikog prijatelja na finale Kupa europskih prvaka. U svibnju 1991. Osijek je, naime, bio posljednji protivnik Zvezde prije nego što su crveno-bijeli osvojili europsku krunu.
– Odigrao sam i vodio mali milijun utakmica, ali tu nikad neću zaboraviti. Izgubili smo 5:1, a bilo je to nekoliko dana prije nego što će Crvena zvezda igrati finale Kupa prvaka u Bariju. Došli smo u pakao pred 80.000 navijača.
Petrović se ovjenčao europskom slavom, no i dalje ostao privržen Osijeku. U zimu 2000., u vrijeme kada u Gradskom vrtu nisu imali ni za kiflu, iz svoga je džepa platio kompletne pripreme bijelo-plavih u Bugarskoj, na obali Crnog mora.
Jako je vezan za Osijek
– Ljupko je strašno vezan za Osijek i srce ga je uvijek vuklo. Tada je samo tražio da dođemo ja i Lukačević iako u to vrijeme nismo imali nikakve funkcije u klubu kao njegovi posebni gosti.
Ipak, trebalo je proći još nekoliko godina prije nego što je opet došao u Osijek. Nakon dugih Grnjinih nagovora Petrović se prvi put u grad vratio tek 2006.
– Bojao se doći u Osijek, plakao mi je na telefon... Supruga ga je dovela na Erdutski most koji je on prepješačio, a ja sam ga čekao na hrvatskoj strani granice. Najprije smo otišli na igralište Metalca, gdje je Ljupko počeo trenersku karijeru, a ja sam kao njegov igrač završavao nogometnu. Potom smo otišli u Gradski vrt, a onda je inzistirao da odemo na Lukačevićev grob. Ljupko je kupio buket cvijeća, zapalio svijeće i onda, a ta mi je scena ostala u sjećanju, iz jakne izvadio pljosku s rakijom. Nakon što smo nazdravili našemu pokojnom prijatelju Ljupko je tu pljosku ostavio na njegovu grobu. Prošli smo zajedno cijeli grad, svi su ga grlili, ljubili...
Ljupku Petroviću su 72 i iako je još prije četiri godine najavio odlazak u mirovinu, očito ne može bez klupe.
– Rekao je da će prestati i da će odlazak u mirovinu proslaviti velikom feštom na svome ranču kod Sombora. Već godinama mu govorim da je vrijeme da stane, u šali mu kažem da će umrijeti na terenu, no kako mu dođe poziv iz nekog kluba, on ga i prihvati. Još ga vuče...
>>> Pogledajte kako je izgledao povratak Zorana Mamića u Dinamo
Nisam shvatio, zašto se boji doći u Osijek?