U ukupnim troškovima tog prvenstva, koji se procjenjuju na 16 milijuna kuna, to je više od trećine. Ne treba zaboraviti da povrh toga moramo biti spremni platiti i smještaj za (najviše) 105 osoba koje će u Zagrebu boraviti između pet i 15 dana.
Eurobasket 100 milijuna
No, tih vaterpolskih 800.000 eura prava je sitnica prema čak tri milijuna eura koliko stoji kotizacija za organizaciju košarkaškoga EP-a. Za EP 2013. i Hrvatska se kani kandidirati, ali još nije odlučeno hoće li u taj projekt ući samostalno ili s nekim od susjeda. Bilo je ideja da u organizaciju idemo sa Slovencima, no oni su odlučili ići sami, pa ćemo možda bolje sreće biti s BiH. Ukupna cijena tog EP-a procjenjuje se na 13 milijuna eura i HKS-u doista neće biti lako da sam pribavi gotovo 100 milijuna kuna.
U svim tim primjerima zapravo i leži odgovor na pitanje zašto se Hrvatska, sad kad ima dvorane, teško odlučuje na kandidaturu za velika europska i svjetska natjecanja. Šest dvorana sazgrađenih (uz ostalo) za potrebe rukometnoga SP-a (u Zagrebu, Poreču, Zadru, Osijeku, Splitu i Varaždinu) ostaje tako s premalo vrhunskih sportskih sadržaja.
– Činjenica je da su kotizacije iznimno visoke. U međunarodnim sportskim organizacijama opravdavaju ih time da se radi o vrlo atraktivnim natjecanjima na kojima se može i zaraditi. I dok god za organizaciju takvih prvenstava bude velika konkurencija, kotizacije se neće smanjivati – kaže predsjednik HOO-a Zlatko Mateša.
Zbog recesije i pomanjkanja novca, HOO se u posljednje vrijeme postavlja mnogo restriktivnije kad je u pitanju organizacija velikih međunarodnih priredaba.
Umjesto pršuta – kikiriki
– U tome slijedimo politiku Vlade, jer se bez njezina jamstva i ne može dobiti organizacija takvih natjecanja. Umjesto da organiziramo sve i svašta, želimo se usredotočiti na nekoliko velikih sportskih priredaba, a uvjet je da ponuđač ima zatvoren proračun. U 2010. godini takve priredbe su Europsko vaterpolsko prvenstvo u Zagrebu i Svjetski atletski kup u Splitu – objasnio je Zlatko Mateša.
Predsjednik HOO-a slaže se s time da su Hrvati dosad možda i pretjerivali u gostoljubivosti (dok drugi nude kikiriki i slane štapiće, mi goste dočekujemo s pršutom i sirom), ali i u tome će ubuduće biti nužne uštede.
