Ondje je od početka ovoga tjedna, a program njene rehabilitacije tako se posložio da je tu i na obljetnicu teške prometne nesreće 30. siječnja 2009. godine u Francuskoj, koja ju je zamalo stajala života i prekinula joj mladenačke snove o uspješnoj stolnoteniskoj karijeri.
- Još mi je to sve toliko svježe da mi se nekad čini da ću ujutro ustati i sve će biti kao prije. No, što ću, ubrzo se pomirim sa stvarnošću i koliko mi god bilo teško povjerovati da mi je karijera gotova, kažem si kako je sada sve osim rehabilitacije u drugom planu, kaže Sandra s osmijehom na licu koji više od riječi govori kako je ta 26 godišnja Vukovarka najteže pregrmjela i sada se puna optimizma okrenula budućnosti.
Kaže kako je dosadašnji oporavak premašio sva njezina očekivanja, dok ključnim prvim korakom u tom procesu drži uspješnu operaciju.
Svjesna je, kaže, da je čudo već i to što je ostala na životu, a nizanju čuda nakon toga, od prelaska s nepokretnosi u invalidska kolica, pa na štake, a odnedavno i bojažljivo koračanje bez ičije pomoći, pripisuje dijelom svojoj upornosti da se vrati normalnom životu, ali dijelom i podršci koju od nesreće naovamo prima sa svih strana.
Posebno mjesto među njima ima i Švicarac Marc, Sandrina prva ljubav, s kojim je u vezi 8,5 godina i koji je s njom u Selcu još koji dan, a onda se vraća svojim studentskim i stolnoteniskim obvezama.
Štake su nakon kolica med i mlijeko
Nakon svega kroza što je prošla, Sandra kaže kako su joj nakon invalidskih kolica štake pomoću kojih se kreće med i mlijeko. Bez stanke s njima može proći 300 metara, a nakon stanke još toliko.
Priznaje da joj oporavak na lijevoj nozi i općenito lijevoj strani tijela ide bolje, pa je usredotočena na vježbe kojima će isto postići i na desnoj strani. A kako se želi uklopiti u, kako kaže, normalan život, posjetila je crikveničku autoškolu kako bi s nekoliko sati vožnje povratila i tu vještinu te sjela za upravljač svog automobila.
