Kiša. Gotovo cijelog dana, i to dosta tmurnog dana u glavnom gradu Hrvatske. Prosječna srijeda kasne jeseni, mnogi bi rekli.
No, jutarnje gužve na cesti i u tramvajima, kao i one popodnevne (pogotovo po ovakvom vremenu) nisu spriječile da žitelji Zagreba, ali i oni iz drugih gradova dočekaju novi Dinamov spektakl u Ligi prvaka.
Ovaj, međutim, nije bio tek bilo kakav spektakl Lige prvaka, već konačno spektakl Lige prvaka u kojem plavi imaju što za reći. Nije se to znalo prije utakmice prvog kola s Atalantom.
Svi su znali što se događa
Možda se nagađalo, ali nije se znalo, no zato su svi bili toga svjesni prije druge domaće utakmice hrvatskog prvaka u najjačem europskom nogometnom natjecanju.
Upravo zbog toga je vibra bila posebna, nešto drukčija, ali jača čak i od onih sezona kad su na travnjak maksimirskog stadiona dolazili velikani poput madridskog Reala, Juventusa ili PSG-a.
Na Trgu bana Jelačića se oko prvih adventskih kućica već od 14 sati mogla čuti poneka navijačka pjesma, no ništa preintenzivno niti popraćeno velikim brojem glasova. Ipak, brojni turisti koji na prvu nisu imali pojma što se događa shvatili su da se u gradu održava veoma važna utakmica.
– Čula sam da Dinamo igra jednu od najvažnijih utakmica u povijesti. To su mi danas rekli prodavači, ugostitelji, pekari, skoro svi Hrvati na koje sam naišla – rekla je Kineskinja Jen koja je u Zagreb došla turistički, kaže, prije no što se sve zagužva u vrijeme Adventa.
Kako je pred utakmicu u Dinamovoj Fan zoni atmosfera postajala vedrija, tako ju je pratilo i vrijeme. Dinamovi navijači bili su prisutni na sve četiri tribine budući da su ovaj put okupirali i južnu tribinu zbog nešto manjeg odaziva gostujućih navijača (izvori iz Ukrajine vele njih točno 208). Iako su na sjeveru dolje, po običaju, bili oni najžešći, sve su tribine (preko 28.000 navijača) dale svoje glasnice. I to kako.
Dosta ljudi iz drugih krajeva Hrvatske gotovo je napunilo istočnu tribinu koja je tijekom utakmice surađivala s Bad Blue Boysima. Od Slavonije, preko Zagorja pa sve do Istre i Dalmacije, istok je poprimio šareni hrvatski štih.
– Prije sam dolazio na sjever dolje, a sad volim više pogledati što se događa na terenu pa idem na istočnu tribinu. Ni ovdje atmosfera nije nešto lošija, pogotovo kad vidim da ne navijaju samo momci. Ovdje osim nas takvih navijaju i klinci, roditelji, pa čak i bake i djedovi –ističe Goran iz Zagreba, a na istoku smo mogli vidjeti i navijače iz Gospića, Slatine, Ogulina, Cerne, Senja, pa čak i s otoka Krka.
Zapadna tribina je također surađivala, unatoč problemima s godišnjim ulaznicama zbog kojih se dogodio veliki čep na ulazu oko sat vremena prije utakmice. Takozvana najuglađenija tribina zagrebačkog stadiona za ovakvu posebnu prigodu nije mogla odoljeti pustiti glas, a još jedan Goran bio je oduševljen.
– Gužva na ulazu nam nije smetala, a moje društvo i ja nismo ništa popili. Kad te prodrma ovakva doza adrenalina na stadionu ne treba ti nikakav drugi stimulans. A uz to idem i voziti Uber nakon utakmice pa je i to jedan od razloga – nasmijao je prisutne Goran iz Velike Gorice.
I na gornjoj sjevernoj tribini je bilo vrlo glasno i pozitivno.
– Bilo je glasno i ovdje, na trenutke sam se osjećao kao da sam na donjoj tribini. Bili smo optimistični prije utakmice, a takvi ostajemo i nakon nje – rekao je Luka iz Vinkovaca.
Sjeverna donja tribina naizgled je jedina bila baš dupkom puna, bez slobodnog plavog stolca na vidiku. Započeli su utakmicu s transparentom “Zbog šala u zatvor?!
Cilj još jedne izmjene zakona: gašenje navijačkog pokreta?!”, a nakon toga je tijekom intoniranja himne Lige prvaka uslijedio transparent “Kada s moga vrata vijori šal, ja sam slobodan” i u tom trenutku su svi na sjeveru u zrak podignuli šalove.
Možda ne umjetnički osviještena koreografija kao ona protiv Atalante, no koreografija s jasnom porukom. Referenca je to na prijedlog zakona o zabrani unošenja svih predmeta s kojim bi se navijači mogli maskirati.
Podršku su tražili pa je i dobili
Od prvog sučevog zvižduka navijanje je bilo zaglušujuće. Teško je prisjetiti se kad je bilo ovoliko glasno na Maksimiru.
Ni nakon vodećeg pogotka Šahtara decibeli nisu opadali iako je to bio leden tuš. Podrška je ono što su Dinamovi igrači tražili i to su i dobili, a zatim su tu podršku nagradili trudom, radom i izjednačujućim pogotkom. Možda priče o navijaču kao motivirajućem faktoru za igrače zvuče otrcano, no svatko tko je jučer bio na tribini zna da su ih nogometaši osjetili.
Eh, samo da još Maksimir bude barem trećinski ispunjen za ligaške utakmice. Tada bi ljubitelji Dinama dobili čistu desetku, no i ovo je velik napredak.
>> Pogledajte što su igrači Dinama rekli nakon remija sa Šahtarom
>> Pogledajte i što je rekao Darijo Srna
Kakav moraš bit antihrvat da ne daš zemljište gdje bi klub za svoje novce izgradio stadion ? I šta očekivat od prevrtljivog Bandidosa koji je i sam priča za sebe dakle sdpeovac kojem crkva nije strana, pravi dinamovac koji muu pomaže na taj način da ulupa silne milijune kuna a pomaka nigdje ? A možda je Bandidos prema najavama već izgradio novi stadion samo ga mi ne vidimo ? Stanimo u red jer je pompozno najavio da mu pljunemo u lice ako ga ne završi !