Uz sudjelovanje nekoliko aktualnih olimpijaca (Sara Kolak, Ivan Kvesić, Kristina Tomić, Marija Vrajić), u organizaciji Hrvatske olimpijske akademije, održana je zanimljiva radionica “Karijera plus – priprema za cjeloživotnu izvrsnost”.
A to je tim važnija tema jer statistike kazuju da samo dva posto profesionalnih sportaša na svijetu za vrijeme karijere dovoljno zaradi da si može osigurati egzistenciju i da se nakon spuštanja zastora ne moraju brinuti od čega će živjeti.
Radionicu su vodile Ana Popovčić, nekadašnja državna prvakinja u mačevanju, i Ana Jelušić Black, bivša hrvatska skijaška olimpijka, danas master edukatorica MOO-a za programe dvojne karijere, djevojka koja je zbog zdravstvenih problema (astma) morala završiti karijeru sa samo 24 godine.
Poseban gost radionice bio je četverostruki olimpijac Igor Boraska, sportaš koji je ostvario karijeru nakon karijere jer je zahvaljujući svom veslačkom potencijalu studirao na uglednom američkom koledžu Brown. Igor je danas poslovni čovjek koji ima svoju konzultantsku tvrtku, a zaposlen je i u jednoj osiguravateljskoj kući. A upravo je Boraska šarmirao auditorij sačinjen od sportaša, aktivnih i bivših, svojim iskustvima, pa tako i pričom kako je dospio na studij u Americi. A dospio je slučajno jer ga je jedan američki trener zamijetio na Svjetskom juniorskom prvenstvu. A kada studirate na jednom takvom fakultetu, onda ste u prilici razviti mrežu koja vam u “karijeri nakon karijere” može itekako koristiti.
Nema života na staroj slavi
A o tome koliko može biti korisno kada si kao sportaš pristojan prema nekom svom pokloniku pa i on postane dio tvoje “mreže”, ispričala je Ana Jelušić Black:
– “Networking” nema definirano mjesto i vrijeme. Kada je Ivica Kostelić u Vancouveru osvojio olimpijsko srebro, slavili smo to u jednom restoranu. Kao što znate, redovi pred ženskim toaletom uvijek su dugi pa se meni u jednoj takvoj situaciji obratila jedna gospođa s kojom sam ljubazno počela razgovarati. I nakon što je ona ispucala set svojih pitanja, a pokazalo se da zna tko sam i da sam skijašica, toliko smo dugo čekale da sam ja počela propitivati nju. I ispostavilo se da je riječ o direktorici marketinga i komunikacija Svjetskog skijaškog saveza.
Zašto je taj jedan slučajan susret bio važan za Aninu poslovnu karijeru pokazat će se godinu i pol dana kasnije.
– Kada sam ja objavila da, zbog problema s astmom, prekidam natjecateljsku karijeru, to je i FIS objavio na svojim stranicama. A nedugo potom zvala me ona ista direktorica marketinga FIS-a da bi mi ponudila posao i tako je ispalo da sam ja svoj prvi posao, zapravo, dobila u redu za toalet.
A taj posao, u FIS-ovu odjelu za medije i komunikacije, Ana je obnašala tri godine kada je počela stažirati u MOO-u čija je danas vanjska suradnica.
– Ona Ana iz 2010. nije imala pojma da će ova Ana danas i postojati, a sve je krenulo od tog čekanja u redu za toalet. I zato ja često prepričavam ovu anegdotu jer nikad ne znate tko od ljudi koji vam se obraćaju sutra može biti vaš sponzor ili poslodavac. Stav i pristup je ono što ljudi ponekad pamte više od riječi. Aktivno slušajte ljude jer nikada ne znate kada ćete čuti nešto o nekoj prilici za sebe.
A svima nazočnima Ana je poslala i sljedeće poruke:
– Zapamtite da je sportska karijera samo mali dio vašeg života i da to ne bude nešto na što ćete se stalno vraćati jer živjeti na staroj slavi s vremenskim odmakom postane smiješno. Osim toga, vi nikada ne znate kada ste odradili svoj posljednji nastup, no zato cijeli život možete koristiti pozitivne osobine koje ste izgradili baveći se sportom.
Da sjecamo se, nije karijeru zavrsila 1979. nego 2015. da se ne sjecamo