Bio je strašan potencijal, bili smo sigurni da će Filip Lončarić biti pravi veliki golman Dinama, nasljednik velikih Ladića i Butine, no nije ostvario karijeru kakvu su mu predviđali. Danas 32-godišnjak, više ne brani, prije godinu dana prekinuo je karijeru. Kada su mu peti put puknuli križni ligamenti koljena, sam je rekao – dosta.
– Rado bih ja odigrao još koju godinu, i to bilo gdje. Jer, tolike godine su iza mene, a zapravo tako malo utakmica, tek nešto više od stotinu. No, već na četvrtoj operaciji koljena rekli su mi da bi bilo pametno prestati s nogometom, da nema smisla. No, nisam se htio pomiriti s time da je gotovo, pokušao sam još jednom i kad je koljeno “otišlo” peti put, morao sam stati sa svime – rekao nam je Filip Lončarić koji nije otišao i na petu operaciju, možda bude jednog dana ako bude imao problema.
Iznenadila me jačina lige
Imali ste neuobičajenu karijeru, došli ste prilično mladi na gol Dinama, sjećamo se debija u Splitu protiv Hajduka 2006. gdje ste imponirali mirnoćom, sve je izgledalo sjajno.
– I bilo je fenomenalno, to je bilo ono o čemu si uvijek sanjao, možda sam tada imao samo malu pozitivnu tremu. Ali, imali smo dobru momčad i uživao sam u svemu, imao sam veliku podršku sada pokojnog Kužea i mlađeg Dautbegovića i nisam se bojao. Završilo je s 2:2, oba gola sam dobio iz jedanaesterca, šteta što nisam obranio bar jednog, mogao sam se proslaviti. To je tako, zvjezdani početak, a onda malo po malo, nekakve moje mušice, nekakav splet okolnosti i sve ode u drugom smjeru, dođu ozljede...
Vas i Turinu Dinamo je potjerao s priprema iz Kapfenberga 2007. godine, što ste napravili?
– Haha, nije me sram reći, zaspao sam, volio sam spavati, a u jednom sam danu zaspao na dva treninga. A uz to, nas smo dvojica bili malo, ne ljutiti, nego razočarani što je Dinamo dogovorio Georga Kocha, očito nam se nije vjerovalo. Malo smo se zezali oko toga i odlučili su nas poslati u Zagreb. Prihvatili smo to, poslije je sve bilo u redu, Koch je branio, ja sam bio na klupi. I branio sam za Dinamo u Suhopolju, gdje mi je prvi put puknuo ligament i tu sam postao “načet”. Možda tu prvu operaciju i rehabilitaciju nisam shvatio dovoljno ozbiljno, kao mlad sam, dogodilo se da i više nikad neće. A događalo se opet.
Spomenuli ste svoje mušice, krivite li sebe zbog toga što niste napravili veću karijeru?
– Djelomično da, ali očito imam takvu konstituciju, koljena su mi “labava”, kad sam poslije shvatio da bih morao jače trenirati, možda je već bilo kasno. Da se barem to otkrilo kad sam bio mlađi, možda se s nekim vježbama moglo ispraviti. Tako da su svemu ima pomalo krivnje, pa i u meni.
Zadnje tri godine karijere proveli ste u Norveškoj, a Dinamo protiv Rosenborga igra play-off Lige prvaka. Kakav je nogomet tamo?
– Ugodno sam se iznenadio, mislio sam da je to puno lošije, a liga im uopće nije loša, ima dobrih igrača, fizički su jako spremni, a nevjerojatno je koliko su profesionalni. Kad imaju slobodan dan, idu u teretanu, rade na sebi.
Branili ste za Tromso, kako ste prolazili u Trondheimu kod Rosenborga?
– Na njihovu stadionu Lerkendal izgubili smo s 3:1, ali je bila otvorena utakmica, smanjili smo na 2:1, stisnuli smo ih, imali u 90. nemogući “zicer”, pogodili stativu i oni su u kontri zabili za 3:1.
Neka sve riješe u Maksimiru!
Hoće li Dinamo imati velikih problema proći Rosenborg?
– Mislim da neće, mislim da je Dinamo dvije klase iznad u ovom trenutku. Ali treba biti pažljiv, Skandinavci su strašno uporni i neće se predati. Mene je iznenadilo što su uvjerljivo s dvaput po 3:1 izbacili Maribor. Rosenborg je bogat klub, ima tradiciju, nekakvo je ime i u Europi, stalno su bili u Ligi prvaka. Onda su imali nekoliko godina rupu, tražili su se, cijeli norveški nogomet nije imao baš novca, a sad se opet dižu, organizacijski su vrlo dobri, a ljudi vole nogomet.
Može li Dinamu biti problem spavanje, tamo baš nema mraka?
– Haha, to je život na sjeveru, kao u onoj seriji, no moraš imati dobre zavjese ili rolete. No, dobro, sad je kraj kolovoza pa već ima nešto mraka iako je još dugo dan, ali u lipnju, srpnju i početkom kolovoza nema noći. Ali, meni je i to bilo zanimljivo, sve mi je bilo dobro i da nije bilo ozljede, možda bih i danas bio tamo. Ljudi su super, je to sjever i misliš da su ljudi hladni, ali nije tako, super su, srdačni, svi će ti pomoći.
Lončarić ide na utakmice Dinama, s društvom uglavnom na istok i vjeruje da će se veseliti pobjedi Dinama u srijedu.
– Mislim da Dinamo sve može i treba riješiti ovdje u Zagrebu – rekao je Lončarić.
Priča da sam kockao je glupost
Spominjalo se da ste kockali?
– Ma u tome nema nikakve istine, reći ću tek da valjda postoji period života koji moraš proći.
Sad krećete na novi put, upisali ste trenersku akademiju.
– Prvo sam mislio da nekoliko godina neću ništa raditi, da ću se odmaknuti tri-četiri godine, ali nemam volje samo “fućkati”, volio bih raditi s golmanima, mislim da bih im mogao dosta pomoći, ima prostora za rad s golmanima, možda im ukazati da trebaju raditi potpuno suprotno od onoga što sam ja radio, haha. Primit ću se knjige, volio bih početi raditi s mladima, jednog dana i u Dinamu.
Kakva atmosfera očekuje Dinamo na utakmici kod Rosenborga?
– Super, oni stvarno imaju odlične navijače, stadion ima gotovo 22.000 mjesta, a njima u ligi dolazi u prosjeku čak 15-16 tisuća. Baš vole nogomet. Lerkendal je baš nogometni stadion, engleskog tipa i jako je lijepo tamo igrati. Lijepa je trava i to prava trava, ne umjetna kao u većine norveških prvoligaša.
A sjećamo se i Rosenborga, o tome bi voljeli nešto pročitati. Npr. ak niš drugo kak su igrali zadnju tekmu u ligi i tak to. Kaj, ovaj orjunaški portal kao i svi drugi, je u totalnoj konsternaciji kaj GNK ziher ulazi u LP da od muke ne mogu niš pisati o tome, ni najosnovnije, pa se onda sjetili Lončarića.