Svevišnji je htio da navijači modrih jednu od najvažnijih pobjeda kojom je Dinamo izborio europsko proljeće vide kroz maglu. Zaista, s istočne tribine gotovo cijelu utakmicu vidjelo se jako slabo, a u nekim dijelovima gotovo ništa. Ali nikome od sretnika koji su uspjeli doći do ulaznice na tribini punoj kao čep nije padalo na pamet da ode sa stadiona prije nego što će proslaviti “Božić u Europi”.
Publika, u kojoj je bilo svih generacija, od kibica koji zaista čekaju pola stoljeća da Dinamo zaigra u Europi na proljeće pa do sasvim mladih navijača, zabavljala se i navijala. “Sjedi dole, niš ne vidim”, samo je jedna od dosjetki dok se na terenu od magle nije vidjela ni narančasta lopta.
I sve to bez ijednog incidenta, bez obzira na to što su na istoku bili i svi najvatreniji navijači s “kažnjenog sjevera”. Gore je bilo samo Slovacima na još udaljenijoj južnoj tribini, koji su se veselili pogotku svojih ljubimaca postignutom na gol na sjevernoj strani tek kada je to objavio službeni spiker.
>> Pogledajte i atmosferu s istoka
Ni Boysima ne smeta
Ali podrška plavima cijelu utakmicu nije stala, da bi istok erumpirao nakon zadnjeg sučeva zvižduka, kada su igrači došli pozdraviti navijače. Iz zvučnika je kao prvi izbor treštao novi maksimirski hit u već dobro poznatom zagrebačkom prepjevu, a zapravo dalmatinska pisma (!) Mladena Grdovića uz refren: “Za Dinamo dao bih sve”. I nikom to nije smetalo, pa čak ni Bad Blue Boysima. Iako, jest malo čudno da disc jockey nije pustio himnu iz legendarne 1982. “Nebo se plavi” ili Keminu “Dinamo”, a “i “Dinamo ja volim” i “Košulja plava” bile su tek drugi i treći izbor.
No to su sporedne stvari jer se na Maksimiru, ali i kafićima oko stadiona, stvarno nakon dugo vremena iskreno slavilo. Nikom to ne smeta kad plavi igraju sa srcem, a gazda je daleko od svlačionice i ne remeti momčad i trenera. Dobar je potez kluba i fan zona s velikim ekranom ispred stadiona, koja je ponudila dodatni sadržaj.
Komfor od prije 50 godina
Bilo je na Maksimiru u zadnjih 25 godina i mnogo većih pobjeda nego što je bila ona u četvrtak, padali su Partizan, Celtic, Porto, Villarreal, Arsenal... Ali bilo je još i više razočarenja uz mitsko prokletstvo prezimljavanja u Europi pa i kad smo bili samo korak do europskog proljeća kao 2004. i nesretnog Heerenveena ili 9. 12. 1998., kad je na -15 °C remi s Olympiakosom značio eliminaciju. A 30.000 smrznutih navijača u polarnim uvjetima jedino se ugrijalo kad je Joško Jeličić zabio za vodstvo. Tko bi tada, kada je u planu bila cjelovita rekonstrukcija stadiona, mislio da ćemo 20 godina kasnije imati iste loše uvjete kao i tada. Gledajući neki dan Juventusov spektakl prije početka utakmice nalik na boksačke mečeve, možemo se samo nadati da ćemo jednom imati sličan komfor. A puna šaka brade bio bi i komfor koji imaju navijači Austrije iz Beča ili njemačkog Mainza.
>> Pogledajte i što su dinamovci rekli dan nakon velike pobjede
Ma neka se ljudi vesele. Sta vi novinari samo usijavate i ovako usijane glupe glave. Pozz Dinamu i Boysima od Dalmacije i vjernog navijaca Hajduka. Zasluzili prolaz. Uzivajte.