(Po)buna sportaša protiv prijedloga novog Zakona o sportu očita je, no mnogima nije baš najjasnije protiv čega to sportaši dižu glas. Predrag Sloboda, predsjednik Nacionalnog vijeća za sport (usput i predsjednik Hrvatskog vaterpolskog saveza) strpljivo će objasniti:
– Postojeći Zakon o sportu nije zadovoljavajući, očekivali smo kvalitetniji prijedlog izmjena, ali to nismo dobili. U radnoj skupini za izradu zakona nije bilo sportaša, naknadno su uvršteni Biserka Vrbek, Ratko Kovačić i Zrinko Čustonja, ali njihovi su prijedlozi i primjedbe odbijeni, i to bez obrazloženja – kaže Sloboda dodavši:
– Nema kategorizacije sportova, nema kriterija, nije određeno koji su sportovi od nacionalnog interesa pa se novac na državnoj razini raspodjeljuje "odokativno". Nužno je donijeti nacionalni program sporta kao temeljni strateški dokument.
Mnogi će reći da Hrvatska izdvaja možda i previše za sport, na državnoj i lokalnoj razini više od dvije milijarde kuna godišnje...
– Najveći dio tog novca ide na objekte tako da sportašima ostaje tek manji dio. Primjerice, od 150 milijuna kuna na državnoj razini, 44 milijuna idu za održavanje dvorana u Zagrebu, Splitu i Varaždinu koje su izgrađene za rukometni SP. Sportu koji je ionako na rubu želi se uzeti još. I neće ostati 50 posto onoga što danas imamo, kako neki misle, neće ostati ništa. Naš vaterpolski savez, primjerice, od države, preko HOO-a, prima samo tri milijuna kuna, a nama je za osnovni program potrebno najmanje osam. Već su mnogi klubovi na rubu propasti, a kad klubovi propadnu, nestat će i igrača pa i reprezentacija.
Među sportašima prevladava mišljenje da je prijedlog zakona teško popraviti, da treba napisati novi.
– Zakon ništa ne rješava, de facto bavi se profesionalnim klubovima i time kako će Hajduk dobiti mjesto u Upravnom odboru HNS-a ili kako će navijači Hajduka postati vlasnici kluba. Barem 40 točaka bavi se profesionalnim sportom, amaterski je sasvim marginaliziran. Dovoljno je da klub ima 20 posto sportaša koji zarađuju više od hrvatskog prosjeka – u vaterpolu trojica od 15 u sastavu – pa da ga proglase profesionalnim. Ne narušava se, nego se sasvim poništava autonomija sporta jer će o svemu glavnu riječ na državnoj razini imati Ministarstvo, a na lokalnoj načelnici općina i gradova. I zato tražimo depolitizaciju sporta – zaključuje Sloboda.
Misliš li na politizaciju sporta kada je predsjednik oporbene stranke utjecao na naglu i neočekivanu promjenu stava vrhuške HNS-a o domaćinstvu Splita za utakmicu sa Italijom. Ima toga još, ali nema potrebe. A tebi savjet, oslobodi nas se, Slobodo!