Najprije velika radost, a onda još veći šok u Gradu Svjetlosti, pod svodovima pariške ljepotice Bercy. Nakon oduševljenja nastupima Jelene Kovačević, za hrvatsku je delegaciju vrlo brzo stigao i hladan tuš. Već na prvoj stubi posrnuo je bivši svjetski i europski prvak Danil Domdjoni (60 kg), najveća naša muška uzdanica u Parizu. Đoni je sasvim neočekivano izgubio od Portugalca Certana (2:6).
– Ušao sam u borbu dobro, poveo sam 1:0 i osjećao dobro borbu. No onda je prošla njegova noga u moju glavu za njegovih 3:1 nakon čega sam strašno pao i više se nisam mogao dići ni fizički ni psihički. Sad je sve crno, jako sam razočaran i ljutit. Očito je došlo do zamora materijala.
Kako mu je malo poznati Portugalac uspio prodati nogu u glavu? Je li znao da on raspolaže tim oružjem?
– Nije to rang borca da sam trebao ući u toliku analizu, no činjenica je da sam se ja prije izvlačio iz ovakvih situacija, a ovaj put nisam. Nisam bio dovoljno usredotočen, možda sam malo i unaprijed gledao. Ne znam, svega je tu bilo....
Dvadesetsedmogodišnji Biograđanin prije četiri godine u Tokiju bio je svjetski prvak, dvostruki je europski prvak (ima i tri europske bronce) pa je doista šokantno bilo vidjeti ga kako ispada u prvoj borbi.
– Treba se vratiti unatrag i izbrojiti sve medalje koje sam osvojio. Ne može se od mene tražiti da sa svakog natjecanja donosim medalju, uvijek i baš uvijek. No, očito je i da trebam neke promjene, neko osvježenje.
Koliko god je Đoni žalio sebe, još je više žalio ljude koji su mu pomagali u pripremama.
– Stvarno sam imao vrhunski tim uz sebe u Zagrebu, puno je ljudi bilo iza mene. Jako smo dobro radili, hvala treneru koji je isto tako jako puno uložio i teško mi je i zbog tih ljudi. Puno bi mi bilo lakše da sam sam u ovome. Ti su ljudi iz Zagreba došli o svom trošku da bi mene gledali...
U tom trenutku ponovno mu je počeo podrhtavati glas pa se sagnuo boreći se sa svojim suzama. Pokušavao ga je u tim trenucima utješiti trener Fedor Nalis, trener koji je vodio njegovu borbu, no šampiona na silaznoj putanji karijere teško je utješiti...