Do Spaladium arene? Pa niste daleko, skrenete desno i idete dok ne vidite nedovršenu zgradu – i to vam je to, kaže nam prolaznik u blizini centra Joker.
Nedovršenu? Kako nedovršenu, pa 2009. ovdje se igralo prvenstvo? Nije dugo trebalo da se uvjerimo – bio je u pravu. Prvi pogled na drugu najveću hrvatsku dvoranu sablaznio nas je i teško bi na prvu bilo reći da će se tu igrati Europsko rukometno prvenstvo. Da ne bi bilo zabune, iznutra je dvorana besprijekorno pripremljena, dan i noć radilo se i još se radi na pripremi arene koja je iznutra i ljepša od zagrebačke sestre, u svakom slučaju sportskija i nekako paklenija za gosta jer su tribine strmije i bliže terenu. U kombinaciji s vatrenom splitskom publikom, dobije se grotlo, vulkan kojem suparnik teško može odoljeti. Generalka protiv Crne Gore sve to je potvrdila, a uvjeti za gledatelje i rad zaista su odlični. Za usporedbu, na finalu Lige prvaka na San Siru 2016. prvih 20 minuta ništa nije funkcioniralo, počevši od wirelessa!
No, vanjski izgled i neuređena okolina Spaladiuma pomalo straše. Iz zidova vire željezne šipke, a između same arene i improviziranog parkinga u ogromnoj lokvi leži začeto, ostavljeno gradilište koje je trebalo izrasti u poslovni toranj, prepušteno prirodi koja čini svoje pa je izraslo i žbunje. U međuvremeno je sve prekriveno, navečer se i ne primijeti, ali kad sve prođe i arena skine prigodno ruho, napuštena rupa i dalje će biti tu. Kao i lokve.
Jedino Posinković dobro radi...
A šteta, jer prostor je zaista veleban i nudi masu mogućnosti, no radi samo jedan objekt – odlično uređeni Fitness-centar XXL i vezan je za trenažnu dvoranu u kojoj Červar ovih dana priprema svoje izabranike za Euro...
– Mi smo jedini ovdje, malo smo u „mrtvom kutu“ grada, ali dobro radimo, imamo dosta posjetitelja. Što se arene tiče, mi tu ne možemo ništa, zapravo smo u izdvojenom prostoru, nismo ni u upraviteljstvu objekta – kažu nam na ulazu u klub.
A upravitelj je poznato ime, naš proslavljeni sportaš Renco Posinković. Nekad sjajni vaterpolski vratar, osvajač olimpijskog zlata u Seulu 1988. i svjetski prvak iz 1991. te dvostruki osvajač Kupa prvaka sa splitskim Jadranom, od 2009. bavi se Arenom koja je zadnjih 40 mjeseci pod stečajem. No, situacija nije tako loša kako se čini...
– Došao sam nakon odlaska američke firme koja je upravljala, ali nije se snašla u balkanskim uvjetima. Iako smo u stečaju, sve funkcionira, od web-stranice, svih uređaja i uvjeta u dvorani. Spaladium je maksimalno funkcionalan, a svi govore “ruševina“ – kaže Posinković i pokazuje nam listu od 70-ak velikih događaja samo otkako je stečajna uprava.
– Otprilike radimo 200 dana u godini, najveći problem su nam kolovoz i rujan, kao i to što „nema“ sporta u Splitu. Proračun nam pune koncerti, sajmovi i filmska industrija, i to značajno. Pokušali smo Spaladium profurat’ na tržište kao studio. Dvaput smo bili blizu, jednom je propalo zbog gradske administracije, a drugi put smo izgubili od Budimpešte. Inače je arena napravljena kao najbolji filmski studio u Europi. Na 40 metara visine možeš kakve god hoćeš kulise raditi.
Spaladium nije vezan za gradski proračun.
– Funkcioniramo kao privatna firma (Sportski grad TPN – tvrtka posebnih namjena – u stečaju, op. a.), cijela arena ima samo sedam zaposlenih, a svi kažu „uhljebi, ondje se ništa ne događa“! Pa kako onda radi, pitam one što tako komentiraju... To vam je kao paradoks samoubojica: što ih je više, to ih je manje! Imamo još nekih dugova prema dobavljačima, ali to se sve sanira. Po javno-privatnom partnerstvu i grad i država trebali su davati po milijun i pol kuna, mi platimo 550.000 kuna PDV-a i bankama, i nešto bi nam sitno ostalo. No, to je zakazalo. Jako mi je drago da smo uspjeli spasiti „vojni sajam“ s najvećim kupcima vojne opreme koji će se održati sad petu godinu, a takav imaju još samo Pariz i Kuvajt.
Zašto je prostor oko Arene tako zapušten?
Mala dvorana donosi profit
– Tu je 90.000 četvornih metara s građevinskom dozvolom. Tu je trebao biti velik neboder, poslovna zgrada s hotelom i šoping-centrom veličine Jokera, velika garaža... Vidim da novi gradonačelnik to želi riješiti, prvi put se pojavila želja. Tri firme koje su trebale to raditi legle su, pare im više nisu bile dostupne i sad to stoji – kaže Posinković koji očekuje da će 2018. biti vrhunska za Spaladium.
– Mala trenažna dvorana donosi nam znatna sredstva, stalno je puna. Da je još jedna takva, a mogla bi se napraviti iznad, bili bismo pokriveni – zaključio je Posinković.
Neće se rukomet igrati na parkingu već unutra na terenu. Znaci nema parkinga. A na utakmicu se onda mora doci magarcem samo gdje privezati tolike magarce za vrijeme utakmice. Ili svaki svoga mogarca u dvoranu pa skupa navijat za Hrvatsku.