Nakon fantastična tjedna koji su nam na SP-u u Budimpešti priredili, naši najbolji vaterpolisti uživali su u šampionskom dočeku. Pjevalo se i slavilo i u glavnom gradu, na njegovu središnjem trgu, i u Dubrovniku, na Stradunu. I to su slike i osjećaji koje će najnoviji svjetski prvaci pospremiti u ladice doživotnog pamćenja.
No, što će im osim zlatnih sjećanja još ostati nakon još jedne potvrde da hrvatski vaterpolo, kao što to ističe legendarni Ratko Rudić, ima blistavu prošlost, trofejnu sadašnjost i neprijepornu budućnost?
Kako je to propisano Vladinom Uredbom o kriterijima za dodjeljivanje državnih nagrada za vrhunska sportska dostignuća, svaki od vaterpolista dobit će po 45 tisuća kuna, baš kao i njihov izbornik Ivica Tucak, što su nagrade vrlo slične onima koje su isti dobili za olimpijsko srebro iz Rija (po 46 tisuća kuna). A članovi Tuckova Stručnog stožera, odnosno djelatne stručne osobe, ovaj put podijelit će 72 tisuće kuna.
Dakle, to su brojke kojima bi se vrhunski hrvatski sportaši trebali zadovoljiti, a znamo da njima nisu zadovoljni jer se mi u svemu referiramo na sportaše iz okruženja, a ponajprije na Srbe. A oni su u državnim nagradama izdašniji, premda treba reći i to da oni od lokalne zajednice dobivaju manje nego hrvatski im kolege.
– Imamo situaciju da će jedan Mađar za srebro dobiti koliko i pet naših igrača za zlato. Srpski će vaterpolisti za svoju broncu dobiti više nego dva naša igrača zajedno za svoje svjetsko zlato. Da su oni prvaci, svaki od njihovih igrača dobio bi po 30 tisuća eura, a naši će dobiti 20 posto od toga – prezentirao nam je izvršni direktor Hrvatskog vaterpolskog saveza Perica Bukić koji je još dodao i ovo:
– Financijski dio priče još nismo riješili. Već godinama trudim se napraviti takav sustav financiranja našeg Saveza u kojem će nama svaki ovakav rezultat predstavljati financijsko olakšanje, a nama je to još uvijek financijsko opterećenje jer obećali smo igračima premije koje za Savez nisu mali izdaci. Da su oni postali svjetski prvaci, Mađari bi dobili po 50 tisuća eura, Talijani deset puta više od nas, što je kod nas neodrživo pa mi kao Savez dajemo igračima i izborniku premije od po 95 tisuća kuna koje ove državne nagrade na neki način kompenziraju.
Hrvatski vaterpolski savez potroši na godinu 9-10 milijuna kuna od čega se oko pet milijuna namakne preko HOO-a, a oko tri milijuna od HEP-a, državne tvrtke koja je postala najveći sponzor hrvatskih reprezentacija jer pomaže i košarkaše, rukometaše i skijaše.
– Sadašnje potrebe su nam 12-13 milijuna kuna, no preživljavamo s 9-10. Nama samo program za reprezentacije stoji više od pet milijuna kuna, od čega nam na seniorsku reprezentaciju, pripreme i putovanja, ode oko dva milijuna kuna i još po 600-800 tisuća za tri muške i jednu žensku selekciju – objašnjava Bukić rashodovnu stranu i priznaje:
– HVS živi od državnog novca koji dobijemo preko HOO-a i od HEP-a, jer su nas, s vremenom, Janaf, Plinacro, Croatia osiguranje i Ina srezali na nulu. Nažalost, sustav financiranja nije potpuno definiran pa puno toga ovisi hoćemo li ja, predsjednik ili netko od članova Upravnog odbora naći sponzore po privatnoj liniji.
Prijatelju dragi Svedska nedaje ni jedne kune ni u jednom sportu,eto toliko o premijama.