U Srbiji se prisjećaju NATO-va bombardiranja koje je počelo na današnji dan 1999. godine i trajalo 78 dana. Tih se događaja prisjetio i prvotimac FK Partizana Bojan Ostojić koji je tada imao 15 godina.
- Najmlađe sam od petero djece. Zoran, Zorica, Goran, pa sestra Gorica i ja. Za vrijeme bombardiranja bio sam u Sevojnu s obitelji. Nismo očekivali da će biti tako strašno, sve dok s prozora nismo vidjeli kako pucaju na vojnom aerodromu Ponikve, 23 km udaljenom od Sevojna. Tada smo shvatili da je vrag odnio šalu, da je stvar ozbiljna i otišli smo u sklonište. U skloništu smo provodili dane i noći, sve do trenutka kada smo saznali da je moj najstariji brat Zoran, koji je tada ranjen na ratištu na Kosovu - rekao je Ostojić za službenu stranicu Partizana i dodao:
- Kao i danas, sjećam se datuma, 13. travnja 1999. Dobili smo razne informacije, od toga da nema nogu, do toga da je umro. Živjeli smo u neizvjesnosti dok ga njegova jedinica nije dovela u Sevojno. Hvala Bogu, ozlijeđen je samo u ruku, dok je njegov najbolji prijatelj poginuo, a nekoliko ih je i ranjeno. Kad je došao i rekao da ne idemo više u sklonište, nego da ostanemo kod kuće, meni kao djetetu tada je stao rat. S njim sam se osjećala mirno i više nisam znala za strah.
A javili su se i reprezentativci Srbije, Luka Jović iz Real Madrida te Aleksandar Mitrović iz Fulhama te na društvenim mrežama posjetili na događaje iz 1999. godine. Mitrović je skrenuo pozornost da su život izgubila i djeca te naglasio "neću zaboraviti".
A najoštriji u osudi NATO-va bombardiranja bio je Srđan Đoković, otac prvog tenisača svijeta Novaka.
- Cijelo vrijeme bombardiranja Novak je bio tu, on i njegova braća. Više puta smo skakali iz kreveta od detonacija. To su traume koje će vući cijeli život, kao i mi - rekao je Srđan Đoković prije godinu dana i dodao:
- Sve se može oprostiti, ali to nikada. Bombardiraš moju zemlju, moj narod, moju djecu... I svi mladi ljudi imaju traume. Sram ih bilo! No, Novak svojim primjerom pokazuje da ništa nije nemoguće. Mi smo stara europska civilizacija i borimo se za svoj status. Nitko nam ne može zabraniti da se borimo za svoje, da pjevamo domoljubne pjesme. Nikoga ne vrijeđamo nego dajemo podršku svom narodu i sebi.
Premalo, prekasno. Trebalo vas je zaustaviti odmah! Citius! Altius! Fortius! Uvik isto kmečanje, a dok su drugu djecu ubijali i raseljavali šutili su. Gnjide.