Svjetska liga najmlađe je vaterpolsko natjecanje na međunarodnoj razini. Ustanovljena je 2002. godine na poticaj Amerikanaca i njihova tadašnjeg izbornika Ratka Rudića kojemu su naprosto nedostajale jake međunarodne utakmice. U međuvremenu je Svjetska liga pretrpjela značajne promjene. Više se ne igra turnirski nego (do završnog turnira) ligaški pa je tako i obranila svoje ime.
S promjenljivim uspjehom
Prve je godine pobjedniku (Rusiji u grčkom Patrasu) donijela nagradu od 50.000 USD, dok će najbolji u Nišu zaraditi dvostruko, 100.000 USD. Hrvatska je u Svjetskoj ligi nastupala s promjenljivim uspjehom.
Prve je godine (pod vodstvom Veselina Đuhe) bila tek četvrta u skupini, pa možda i zbog toga u sljedeće dvije (2003. i 2004.) nije ni nastupila. No, zaigrala je Mađarska i u te dvije godine osvojila naslov. Potom je 2005. završnica organizirana u Beogradu, a Hrvatska je (predvođena Ratkom Rudićem) bila četvrta, doživjevši u susretu za treće mjesto neočekivan poraz od Njemačke. Naslov je, kao i sljedeće godine u Ateni, pripao Srbiji i Crnoj Gori. Hrvatska je 2006. godine bila treća na polufinalnom turniru u španjolskom Portugaleteu (pa nije ni otišla na završni turnir).
Sljedeće 2007. godine dupini su bili samo treći u preliminarnoj skupini, ali tko bi im tada bilo što zamjerio kad su se u proljeće te godine u dalekom Melbourneu okitili naslovom svjetskog prvaka. Zbog toga je Rudić te godine malo više eksperimentirao s mlađim igračima, a na završnom turniru u Berlinu naslova se prvi put samostalno domogla Srbija. Reprezentacija istočnog susjeda, zasad najuspješnija u tom natjecanju, naslov je obranila i 2008. na završnom turniru u Genovi. Hrvatska je opet bila treća u preliminarnoj skupini.
Sada smo mnogo ozbiljniji
Od prošle godine Svjetsku ligu doživljavamo mnogo ozbiljnije, pa smo se na završnom turniru u Podgorici okitili srebrom, a ove smo godine u Nišu također u borbi za medalju. Samostalnoj Hrvatskoj tako nedostaje samo odličje sa Svjetskog kupa (u Budimpešti 2006. bili smo četvrti), ali prilika da se popuni i ta praznina u našoj trofejnoj vitrini pruža nam se već za desetak dana u rumunjskom gradu Oradei, gdje smo opet jedan od favorita.
Nije mi jasno