Ovogodišnji izbor vaterpolista godine otvaramo s Goranom Suknom (64), ocem trostrukog pobjednika ove ankete, ali i trofejnim vaterpolistom koji u svojoj vitrini ima olimpijsko (1984.) i svjetsko (1986.) zlato te naslov klupskog prvaka Europe s Jugom (1980.).
Od lani umirovljeni gospar prednost, pred svima, dao je igraču koji je bio najbolji igrač domaćeg prvenstva, tada u kapici Jadrana, a koji je ljetos preselio u redove Juga.
- Rino Burić je postao standardni reprezentativac koji je napadački napredovao pa sa vanjskim šutom, ali i ulaskom kao drugi centar, stvarao je svima probleme.
Najbolji plivač u momčadi
Drugo mjesto Sukno je dodijelio svom sugrađaninu.
- Loren Fatović bio je najbolji igrač Juga koji je i ove godine potvrdio svoju kvalitetu i instinkt za postizanje laganih golova.
I na trećem mjestu je jugaš.
- Sa svojim tjelesnim predispozicijama, Marko Žuvela ima veliki potencijal u igri u oba smjera, ali ga muče velike oscilacije.
U nastavku izbora, Sukno se odlučio za sljedeće igrače:
- Marko Bijač najbolji je hrvatski vratar i bio je među najboljim našim igračima na Svjetskom prvenstvu. Joković je svojim iskustvom donosio stabilnost igri Juga, osvajača regionalne lige. Marinić Kragić je potvrdio da je pravi strijelac, a Butić odigrao je značajnu ulogu u Jadranovu osvajanju Prvenstva te je bio ugodno igračko iznenađenje na SP-u. U razmišljanjima su mi bili još i Lončar, Dobud i Bušlje, no oni se nisu proslavili.
U svojim najboljim danima, Goran Sukno bio je igrač zadatka pored kojeg se ni tada najbolji vaterpolist svijeta Milivoj Bebić ne bi naigrao.
- Nisam bio baš neki golgeter, no igrao sam dosta solidno u obrani, a u reprezentaciji sam bio plivač broj jedan, bio sam najbrži. U Jugovoj utakmici Superkupa Europe protiv CSKA osigurao sam prvi napad za svoju momčad u svakoj četvrtini, što će reći da smo imali četiri napada više.
Čovjek bi na to rekao da je prije vaterpola ozbiljno trenirao plivanje.
- Ja uopće nisam prošao školu plivanja. Naučio sam plivati sam, s četiri godine, na plaži Kamen mali. Očito sam bio plivački talent.
Godine 1975. iz matičnog Cavtata prešao je u Jug s kojim je 1980. postao prvakom Europe.
- Bez obzira na to što se igralo u Kuparima, mi baš i nismo očekivali da ćemo osvojiti taj naslov. No, malo domaći teren, malo je zakazao veliki favorit Vasas, i Jug je osvojio svoj prvi naslov najbolje momčadi na Starom kontinentu.
Premda je bio vrlo važna Jugova poluga, Sukno nije bio u sastavu reprezentacije SFRJ koja će te godine u Moskvi osvojiti olimpijsko zlato.
- Bio sam prvi prekobrojni. Već sam bio s reprezentacijom u Moskvi, no kako nisam mogao ostati, morao sam se vratiti kući. Vjerojatno je to bilo i realno. Bila je to malo starija momčad u kojoj je jedino Bebić bio moje, a on je bio golgeter i to je mjesto zaslužio.
No, zato je na sljedećim Olimpijskim igrama bio neizostavan član zlatne momčadi, ali i one koja će dvije godine kasnije osvojiti svjetsko zlato.
- Te godine sam bio kapetan reprezentacije stjecajem okolnosti jer je Krivokapić napravio neku glupost, a Bebić je bio ozlijeđen pa nije ni nastupio.
A olimpijsko i svjetsko zlato ima i Goranov sin Sandro, pa su njih dvojica jedini otac i sin s tim najsjajnijim trofejima.
- Kao obitelj smo ponosni na to. Bio sam nazočan u Londonu kada je Sandro osvojio olimpijsko zlato. Pet godina poslije postao je i svjetski prvak i tu je završio karijeru. A mogao je igrati još dva olimpijska ciklusa.
Kao ocu teško mu je palo kada mu je sin zbog problema sa srcem prerano morao odustati od igračke karijere.
- Dosta me to pogodilo, bio sam zabrinut za njegovo zdravlje. Kako je već postao otac, nije htio riskirati. Ipak, pokušao se vratiti da s reprezentacijom nastupi i u Tokiju, no onda je otišao na dva pregleda, u Italiju i Njemačku, pa je odustao. Pregledao ga je i akademik Davor Miličić i rekao svoj izričiti "ne". On nije razmišljao da je Sandro u najboljim igračkim godinama, on je reagirao liječnički.
Da je, kojim slučajem, Sandro ipak odlučio preuzeti rizik, tata Goran zacijelo ne bi mogao mirno spavati.
- Tako nekako. S obzirom na problem koji je imao bilo je čudno da on kod ogromnog napora nije padao u nesvijest. No, Amerikanci su otkrili da ima urođeno dvije isprepletene krvne žile pa zbog toga nikad nije kolabirao. Njihov kardiolog, koji ga je operirao, kazao je da u njegovoj praksi igrači s takvim slučajevima nastavi igrati i to već za mjesec dana, no europski liječnici nisu bili tog mišljenja.
Otkaz nakon londonskog zlata
Goran Sukno je preko 20 godina bio sportski direktor Juga, pri čemu Jugov naslov prvaka Europe iz 2006. smatra svojim najvećim direktorskim trofejem. No, baš nakon olimpijskog zlata Hrvatske u Londonu bio je razriješen dužnosti.
- Sandro je tada bio igrač Pro Recca, no kako je Volpi odustao od intenzivnijeg financiranja kluba i svi su stranci mogli ići, moj sin je odlučio igrati za Primorje. A meni su u klubu zamjerili što nisam utjecao da on dođe u Jug. No, on je bio odrasla osoba i sam je procijenio što je za njega bolje.
Nakon prisilnog okončanja karijere, Sandro je vrlo brzo postao uspješan trener.
- Da, kao da mu je Bog, na taj način, vratio. Sada je sav u vaterpolu i dobro mu ide. Bio je najprije pomoćni trener izborniku Tucku, onda je jednu godinu radio u Kotoru nakon čega je stigao iznenadni poziv od Pro Recca s kojim je osvojio već dva naslova klupskog prvaka Europe.
Ima tata Sukno još jednog sina.
- Ivan je pet godina stariji od Sandra, igrao je vaterpolo u naraštaju Bušlje, Dobuda, Obradovića. Igrao je za Jug, dvije godine za Solaris i jednu godinu u Genovi, a onda je prestao igrati i danas vodi naš kafić "Delfin" u Cavtatu.
