Olimpijske igre samo što nisu započele i Rio im se raduje, baš kao i cijeli Brazil. Brazilci silno vole sport, a i shvaćaju prednost koju usred recesije imaju od toga što im u goste dolazi pola milijuna stranaca. No, ima i onih koji su protiv, no njih je zasad u manjini. To su izolirani incidenti, poput onog kada je nezadovoljnik želio oteti olimpijsku baklju. Igrama se raduju i lokalni džepari koji “održavaju” svoje paralelne “Igre”, u bizarnom natjecanju tko će okrasti više neopreznih turista.
Premda mu je jedna dobronamjerna gospođa na ulici kazala da mu nije pametno hodati s profesionalnim fotoaparatom po Riju, kolega iz Pixsella Igor Kralj odvažio se prošetati Copacabanom kako bi snimio zbivanja na toj mitskoj plaži i oko nje.
Dan je bio vjetrovit pa na čuvenom sitnom pijesku nije bilo puno ljudi, no zato je na pripadajućoj šetnici bilo puno šetača, a među njima i sportaša iz cijelog svijeta. Bilo je i onih koji su zaigrali odbojku, ali ne i mali nogomet što je stereotip svake pomisli na Copacabanu.
Na Copacabani je sigurno
Svi oni, baš kao i mi, osjećali su se poprilično sigurno jer svako malo mogli ste vidjeti ili policijsku patrolu i policajce s neobično dugim pendrecima ili pak vojnike s dugim cijevima.
Za razliku od Pekinga, gdje su nam nekako išli na živce, vojnici nam u Riju nimalo ne smetaju. Oni su učinili Copacabanu sigurnim dijelom grada pa se, eto, možete prošetati čak i sa skupocjenim fotoaparatom ovješenim oko vrata što je ponašanje koje vam ni šef recepcije vašeg hotela nikako neće preporučiti. Jer, u gradu s vrlo visokom stopom uličnog kriminala, neka samo malo zalutate, mogli biste doživjeti vrlo neugodno iskustvo uličnog prepada. Čak i s pištoljem uperenim u čelo ili nožem pod grlo.
No, kao što rekosmo, vojske i policije je na ulicama jako puno, dvostruko više nego u Londonu, i Brazilci se trude biti ljubazni domaćini. Osim toga, bez obzira na to što im je domovina u nikad težoj ekonomskoj situaciji, u međuvremenu kao da su zavoljeli ujedinjujuću ideju olimpizma.
– Mi Brazilci jako volimo sport, i to ne samo nogomet. Nama su sportski događaji utočište. Kada dođemo na stadion ili u dvoranu navijati za svoje ljubimce, zaboravimo na sve nedaće. Za Brazilce je sport istinski melem – ističe nam Gabriel, vlasnik jedne male radnje sa sportskom opremom koju će, nakon 15 godina, najesen zatvoriti.
– Recesija čini svoje, ljudi slabo kupuju sportske majice i kape, morat ću se posvetiti nekom drugom poslu – ističe jedan od onih rijetkih stanovnika Rija koji govore engleski kojim se ne služe čak ni prodavačice (kiosk, kafić...) u zračnoj luci Galeao.
Hit je odbojka na pijesku
Osim u nogometu, Carioce (stanovnici Rija) najviše će uživati u odbojci na pijesku jer je u pijesku Copacabane sagrađen montažni stadion za 12 tisuća gledatelja.
– Otkako se odbojka na pijesku pojavila kao olimpijski sport, mi smo stalno konkurentni za medalje pa ljudi to puno prate. Gotovo jednako kao i dvoransku odbojku u kojoj smo također jako dobri. Uostalom, odbojka u pijesku dio je tradicije s naših plaža – objasnio nam je event menadžer Mark, inače profesionalni odbojkaš koji igra po Europi kojega je olimpijska ideja toliko oplahnula da je odlučio uzeti kraću pauzu u karijeri i osobno doživjeti olimpijsku priču u Riju.
Inače, hrvatski vaterpolisti vratili su se u Olimpijsko selo (iz Salvadora), stigli su i boksači, i tako dopunili sastav Hrvatske misije kojoj još nedostaju samo atletičari i tekvondaši koji pak dolaze tijekom Igara.
A u Selu, još prije par dana toliko problematičnom, nekako sve sjeda na svoje mjesto pa se ubrzano krpaju sve nedovršenosti. Doduše, skeptični, poput Britanaca, pobrinuli su se za neke probleme sami pa su sinovi i kćeri Ujedinjenog Kraljevstva angažirali svog vodoinstalatera da čovjek začepi pokoju preostalu rupu ili odčepi toalet ako ga začepi, recimo, wimbledonski pobjednik Andy Murray.
Tijekom leta od Frankfurta do Rio de Janeira, Večernjakov izvjestitelj sjedio je između Lile iz Mađarske i Wanga iz Kine. Lila je glasnogovornica Svjetskog dizačkog saveza, a Wang dužnosnik Kineskog teniskog saveza koji nas je iznenadio rekavši da je badminton u njegovoj zemlji ugrozio popularnost stolnog tenisa.
– Kina je previše dominantna u tom sportu pa je to i nama Kinezima već postalo dosadno. Prebacili smo se na badminton – objasnio je Wang. •
Najbolji gimnastičar današnjice, Japanac Kohei Uchimura, također se zakačio na on-line igricu Pokemon Go. Ta igra koja hara svijetom u Brazil je stigla u predvečerje Olimpijskih igara. Štoviše, s tim nije prestao ni nakon dolaska u Brazil, pri čemu je zaboravio da je na svom japanskom telefonskom broju, a ne na bežičnoj vezi pa je na svoj užas ustanovio da si je nabio račun na 5000 USD. Na njegovu sreću, telefonska kompanija čiji je pretplatnik bila je milostiva pa mu je smanjila račun na samo 30 USD.
Inače, Vinicius i Tom, maskote Olimpijskih i Paraolimpijskih igara, malo su ljubomorni što je u Rio “doputovao” i Pikachu. Ne znamo hoće li se u Brazilu, a mogao bi, neki pokemon nazvati Zikachu.
"Olimpijske igre samo što nisu započele i Rio im se raduje, baš kao i cijeli Brazil." - ovo je prava besmislica - milijuni brazilaca već mjesecima protestiraju zbog trošenja silnih novaca dok je brazilska ekonomija na koljenima. ovaj "novinar" bii bio odličan agitprop u s. koreji...