Hrvatski boksački olimpijac Hrvoje Sep u subotu će u Ljubljani imati profesionalni debi. Njegov okršaj sa srpskim poluteškašem Kondićem bit će jedina borba na priredbi koja će vrvjeti borbama u kik-boksu i slobodnoj borbi.
– Svi se mi, na neki način, bavimo istim poslom pa je nepotrebno rivalstvo koje se nekad stvara između različitih borilačkih umijeća. Uostalom, možda ova formula “tri u jedan” vlasniku FFC-a Orsatu Zovku upali i u Las Vegasu.
Puno radio na izdržljivosti
A Zovko je obećao Sepu da će i njega pokušati progurati u boksačkoj meki.
– Tko ne bi volio boksati u Vegasu. Za svakog boksača to je san.
S obzirom na to da mu je 31 godina, žali li Hrvoje što se i prije nije zaputio u profiće?
– Ne žalim ni za čim. Kroz borbe od pet rundi u Svjetskoj ligi stekao sam ogromno iskustvo jer sam pobjeđivao domaće borce na vrućim gostujućim terenima kao što su Meksiko, Venezuela, Rumunjska, Rusija... Nakon svega toga nitko ne može staviti nešto pred mene, a da ja ne znam kako se s time nositi. Uostalom, danas boksači puno brže dolaze do statusa top 10 borca jer puno boraca izbjegava graditi karijeru na slabijim protivnicima. Onima samouvjerenima to je gubljenje vremena pa se danas do borbe za naslov može doći i nakon 10 mečeva.
Za njega osobno, kaže Hrvoje, prijelaz iz amaterskog u profesionalni boks neće biti stresan.
– Ne smatram to nekom velikom promjenom jer ja sam i kao amater znao raditi sparinge i po 10 rundi. U neku ruku meni i odgovara veći broj rundi jer takav sam boksač koji tempom i pritiskom na protivnika profitira u kasnijim rundama. Kod trenera Pijetraja uvijek smo radili na izdržljivosti.
A Pijetraja će uz sebe imati i u profesionalnom poglavlju karijere?
– Sve što sam postigao, učinio sam s njim. Mene može netko naučiti sve što znam, ali ako vidim da tu nema budućnosti, onda neću s njim dalje. S obzirom na to da boksačku taktiku dobro razumijem, kada vidim kako drugi rade, mogu vam reći da je Leo u rangu s najboljim svjetskim trenerima. A po nekim pitanjima kao što su prehrana i odmor te psihološka priprema za meč, on je sami vrh.
Sep je boksač tempa, što je dobro za profesionalni boks.
– Ispočetka sam udarao svom snagom, a kada sam došao na međunarodnu scenu, više nisam mogao pogoditi prave boksače. A u amaterskom boksu, zbog bodovanja i malog broja rundi, prioritet je bio što više pogađati, dok će u profi-boksu prioritet biti nokaut. U amaterskom boksu ne pobjeđuje uvijek bolji, a profesionalni boks je realniji jer je veći broj rundi i tu nema skrivanja. Kada je težak meč, na kraju se pokaže tko je kakav.
Obožava trčati sa psom
Unatoč promjeni statusa, naš najbolji poluteškaš ima i olimpijskih misli.
– Ostavljam sebi mogućnost da nastupim i na sljedećim Olimpijskim igrama. Sada je to i profesionalcima omogućeno s time da se za nastup na OI moraju izboriti kroz kvalifikacijski turnir. U tom slučaju morate jedno šest mjeseci izaći iz svog profi-režima i posvetiti se olimpijskom boksu, a vidio sam da su neki već dva mjeseca nakon Igara ponovo boksali u profi-ringu.
Da bi se što bolje pripremio za profi-prvijenac, Hrvoje si je kod kuće organizirao karantenu.
– Suprugu Jelenu, tromjesečnu kćer Niku i psa Blondija poslao sam u Slavoniju da bih mogao biti što svježiji za svaki trening.
Poput njegova bratića Cro Copa (njihovi djedovi Marko i Ivan rođena su braća), i Hrvoje voli pse.
– Imam bulmastifa s kojim sam svaki dan dva sata vani i koji me smiruje. Zapravo, on ujutro i trči sa mnom, istrči cijelu moju dionicu, a ni to mu nije dovoljno.
>>Izgleda moćno: Pogledajte Joshuin trening uoči borbe protiv Klička
