Pred kapetanom hrvatske košarkaške reprezentacije Rokom Ukićem treće su olimpijske kvalifikacije i tu vrstu iskustva među aktualnim izabranicima Veljka Mršića nema nitko. U oba prethodna slučaja Hrvatska je svoju misiju uspješno ispunila, kako 2008. u Ateni za plasman na Olimpijske igre u Pekingu tako i 2016. u Torinu za prolaz na Igre u Riju.
- Na mene su puno veći dojam ostavile ove druge. One atenske doživio sam kao neki običan turnir s kojeg je jedino ekstra za izdvojiti to što smo izborili odlazak na Olimpijske igre, prvi put kroz kvalifikacije nakon Barcelone 1992. No, puno sam emotivnije doživio druge kvalifikcije, one u Torinu, kako zbog načina na koji su izborene tako i zbog činjenice da smo u tome uspjeli na gostujućem terenu. Uostalom, s atenskih kvalifikacija na Olimpijske igre su išle prve tri reprezentacije, a iz Torina samo pobjednik turnira.
Dojma smo da je hrvatski kapetan, koji će u prosincu napuniti 37, karijeru dijelom produžio i da bi odigrao jedno ovakvo natjecanje u svom gradu.
- Donekle da. Možda je i to utjecalo. Zapravo, ja nisam htio da mi neki vanjski utjecaj, popout koronavirusa, odredi kraj karijere. Ja sam htio da to bude po nekim mojim uvjetima. Nisam imao fiks ideju da ću ovo ljeto igrati za Hrvatsku, ali sam sam sebi rekao zašto ne jer sam polusezonu odigrao na dosta visokoj razini. Mislim da mogu dati isto koliko i na prethodnim kvalifikacijama, onim prije pet godina u Torinu, iako je to tada bilo dovoljno za plasman, imam se pravo nadati da se to može ponoviti.
Važno pitanje za uspjeh ove misije jest i to, s obzirom na dinamiku turnira, hoće li veteran Roko uspjeti izdržati četiri utakmice u pet dana?
- Toga se nekako najmanje bojim jer sam dosta dobro podnio razdoblje vrlo gustog igranja u posljednjih mjesec dana sezone. Osim borbe mog Splita za ostanak u ABA ligi igrala se i završnica HT Premijer lige s "back to back" utakmicama i to ne u istoj dvorani nego s putovanjima. Iako sam tjelesno spreman, ja to ne mogu jamčiti. Ne može to nitko znati jer ipak je ovo košarka na višoj razini u kojoj se više mora igrati u dva smjera što znači i veću potrošnju. Koliko budem dobar toliko ću igrati, a nas ima dovoljno da možemo podijeliti te uloge i raspodijeliti minutažu.
Sviđa li mu se nešto posebno vezano uz kompoziciju ove momčadi?
- Bez obzira što nam nedostaju, ja bih rekao tri startera, Simon, Šarić i Zubac, imamo dosta kvalitete. Nemam ništa posebno za izdvojiti jer nismo još ništa odigrali. Igrali smo četiri pripremne utakmice u nepotpunom sastavu, ali nemamo još svoj identitet. Svaka momčad ima neki svoj identitet, mi možda naslućujemo što je to, ali ga još nemamo jer trebamo nešto odigrati.
Ono što je dobro jest da ova Hrvatska može imati prilično visoku petorku - primjerice Ukić, Babić, Bogdanović, Hezonja, Bilan (Žižić) - u kojoj vanjski igrači mogu puno toga preuzimati.
- Ne bih ulazio u taktičke analize, a izbornik će iskoristiti sve karte koje bude imao na najbolji mogući način. Ali da prostora za manevar ima, toga ima.
Hrvatska je u Torinu došla do uspjeha zahvaljujući taktičkim smicalicama tadašnjeg izbornika Ace Petrovića koji je, radi zgušnjavanja obrane, odlučio ostavljati na vanjsom šutu Antetokounmpa, Calathesa, Gentilea... Ovom prigodom, Aco je na suprotnoj strani, na klupi Brazila, pa se pitamo sprema li trener Petrović ovaj put i neku smicalicu za Hrvatsku?
- Moguće je, to je sve u okviru taktičkih zamisli. Normalno je da, ako nisi dobar šuter i ako se tvoga šuta nitko ne boji, da će suparnik preuzeti taj rizik, pogotovo ako imaš druge opasne napadače jer onda se igra pokušava otežati njima. No, mislim da imamo dovoljno kvalitete za odgovoriti na sve takve stvari, no pravi odgovor će dati utakmica.
S obzirom da je Hrvatska u prijateljskim utakmicama protiv Portorika imala jako skroman šuterski učinak s trice (ispod 20 posto), koliko se šuterski rang može popraviti u nekoliko dana treninga?
- Po meni ne puno. Možeš malo osvježiti noge, no šuter si onakav kakav jesi. S nekim eventualno dobrim ulaskom u utakmicu si možda možeš podići samopouzdanje, ali ti ono isto tako s lošijim ulaskom može i pasti. Možeš ti svaki dan ispucati 300 trica i možeš si tako malo vratiti ritam šuta, no ne možeš ti značajno popraviti šut u par dana. Pa i najboljim šuterima na svijetu dogodi se da jednu večer šutiraju trice 10-8, a već sljedeću 12-2. To su najnormalnije stvari i s tim se ne bi trebalo opterećivati.
Kad već pričamo o sampouzdanju, je li na ono momčadsko utjecalo to kada se sastavu priključio Bojan Bogdanović. Po riječima izbornika Mršića, svi njegovi izabranici njegov su dolazak popratili s ushitom.
- Sigurno da jest to utjecalo. On je neosporno naš najbolji igrač i svi smo željeli da bude s nama. No, koliko god bio dobar pojedinac jedan igrač ne može sam čuda napraviti. Ako želimo ostvariti ovaj naš cilj, plasman na Olimpijske igre, svi moramo biti dobri i svi moramo biti jako dobro povezani između sebe. Jer, svjedoci smo da smo i ne tako davno u nekim kvalifikacijskim utakmicama imali više NBA igrača nego sada pa nismo dobro prošli.
Osjeća li se dodatni pritisak zbog domaćeg terena i moguće nazočnosti većeg broja domaće publike?
- Ja ga ne osjećam, no možda tu nisam najrealniji jer sam ipak šest mjeseci igrao za Split. Doduše, bez publike, no i bez navijača osjećao sam pritisak domaćeg terena prigodom igranja u klupskom dresu. To jest bilo na nižoj razini, no pritisak je pritisak, bez obzira da li igraš na školskom prvenstvu ili na Svjetskom prvenstvu. Ja ga osobno ne osjećam, a za druge vam ne mogu reći.
Raduje ga, kaže, mogućnost da se Spaladium Arena napuni do vrha.
- Nama će svaki igrač biti zlata vrijedan i mi bismo voljeli da dvorana bude ispunjena do posljednjeg mjesta. S obzirom da će se u dvoranu moći ući jedino uz zadovoljavanje protuepidemijskih uvjeta, ja se nadam da ćemo mi svojim igrama potaknuti želju kod ljudi da nas dođu vidjeti.
Hoće li završiti karijeru ili igrati i sljedeće sezone, kaže, još nije odlučio.
- Duga je sezona, meni traje od 5. kolovoza prošle godine i o tome nisam intezivno razmišljao. Ako mi ova sezona, daj Bože, završi 10. kolovoza tada ću morati uzeti neko razdoblje za oporavak i onda ću vidjeti što i kako dalje.
Ako Roku sezona završi u kolovozu to bi značilo da se Hrvatska plasirala na Olimpijske igre i da je odigrala olimpijski turnir. Koliko bi u Tokiju Hrvatska bila konkurentna ako znamo da bi Mršić tada mogao računati i na Šarića i Zubca a možda i Simona?
- Mislim da bi s njima imali jako dobru momčad, na papiru najjaču Hrvatsku u puno godina. Doduše, i druge momčadi iz naše skupine imaju iznimno jake sastave, a govorimo o skupini u kojoj su već vrlo jake Australija i Nigerija i u koju će upasti pobjednik beogradskog kvalifikacijskog turnira a to je, vrlo vjerojatno, Srbija.
Tko su, osim Hrvatske, kandidati za olimpijsku vizu na splitskom turniru?
- Po sastavima smo to mi, Nijemci i Brazilci, korak ispred Rusa koji su prilično oslabljeni. No, nitko ne očekuje puno od Meksika, a oni mogu iznenaditi.
A kako hrvatski kapetan vidi rasplet događaja na ostala tri kvalifikacijska turnira?
- U Kanadi i Srbiji domaćini su veliki favoriti, a u Kaunasu će se rješavati između Litve i Slovenije. Momčad koja ima Luku Dončića može pobijediti svakoga, uvijek i bilo gdje.
Koje smicalice? Šarene dresove ili da istrče šestorica.. ajde ne lupetaj