Kapetan momčadi Boris Živković u drugom je dijelu dvoboja s Francuzima izborniku Bariću davao savjete na klupi
Bio je četvrtak, dva dana do utakmice s Belgijom u ožujku 2003. godine. Otto Barić je u bijelom ogrtaču šetao hotelom u Čatežu, a Vlatko Marković je uvelike vrtio brojeve telefona znanih i neznanih trenera. Ostavka je bila već ‘kuvertirana’, posljednja nada zvala se – Dado Pršo!
– Dečec, a iz kojeg si ti ono lista? – pitao me Barić bahato u tom opasnom tjednu.
– Znate vi to dobro! – uzvratio sam. Ljutio se jer sam napisao da nema igru, ideju, klasu!
Automehaničar iz Francuske, silno nadaren nogometaš, koji je volio život, spasio je Otta Barića, ali i produljio agoniju po mnogima najslabije reprezentacije u našoj novijoj povijesti. Bišćanov bijeg i Šokotina lopta za Pršu i eto nas u Portugalu. Euro 2004.!
Večernjakov tim odabrao je mjesto Cascais na Atlantskom oceanu. Dani vrući, a noći ugodne, fine, za laganu vesticu. Cascais je smješten 30 kilometara zapadno od Lisabona, a naš kamp Santa Justa, pokraj Couca u unutrašnjosti, 40 km istočno od glavnoga grada.
A tamo je bila – sahara. Vruć vjetar, temperatura oko 40 stupnjeva, momčad je morala 20 dana živjeti pod klima-uređajima.
Bio je to jedan od specijaliteta tada svevišnjeg Zorislava Srebrića. Naravno, prvu vizitu je, ‘Čestitam’, obavio u siječnju 2004. godine. Bilo je ugodnih 15 stupnjeva. Ali, u siječnju!?
Bio je to početak peripetija. Prije početka turnira ozlijedio se Pletikosa, a kakva je disciplina vladala unutar kampa i momčadi otkrit će sljedeći detalj: više od 20 dana u kampu je živio i stanoviti prijatelj Stjepana Tomasa i Darija Šimića te još nekih reprezentativaca. Spavao je, jeo te masirao naše nogometaše, a da to nitko iz osiguranja, nitko iz stožera reprezentacije nije znao.
A da ta osoba postoji otkrilo se tek u sljedećem kvalifikacijskom ciklusu. Naime, za jedne večeri u Čatežu novi izbornik Zlatko Kranjčar napravio je vizitu po sobama. I u onoj Stjepana Tomasa, koji je ležao na maserskom stolu, pronašao nepoznato lice. Odmah ga je izbacio iz hotela, a Tomas je snosio posljedice.
A turnir smo završili nakon tri utakmice u kojima smo uz dva remija (Švicarska 0:0 i Francuska 2:2) upisali i poraz protiv Engleza na lisabonskom stadionu Luz.
Kaos u reprezentaciji začinio je Boris Živković, kapetan momčadi, koji je za vrijeme utakmice s Francuzima (u kojoj nije igrao), izborniku Bariću davao savjete na klupi.
Na oproštaju protiv Engleza poveli smo u 5. minuti pogotkom Nike Kovača, ali onda su nas Gerrard, Lampard i Rooney fino torpedirali 4:2.
>>Naš prvi Euro, 1996. u Engleskoj: Ubitačna Sundellova ‘pravda’
Flak, kad tebe vidim..