Pred hrvatskom nogometnom reprezentacijom do 17 godina Europsko je prvenstvo u našoj državi (3. – 19. svibnja), a u “skupini smrti” s Italijom, Turskom i Španjolskom uspjeh bi bio osvojiti neko od prva dva mjesta te tako izboriti četvrtfinale. Imamo li dobru momčad, tek ćemo vidjeti, a već sada znamo da imamo “najposebnijeg” izbornika među svim reprezentacijama. Naš Dario Bašić s 31 godinom bit će najmlađi među kolegama, sa 195 centimetara najviši, a bit će i jedini među 16-oricom izbornika s diplomom doktora nogometa, koju je prošle godine stekao na Kineziološkom fakultetu. A na tom istom fakultetu je i redovni profesor. Iako mu je tek 31 godina, iza Bašića je već zavidna trenerska karijera. Naime, najmlađi je trener nekog hrvatskog drugoligaša u povijesti (Lučko je vodio sa svega 26 i pol godina), a i jedini je hrvatski izbornik koji je u istoj godini (2015.) dvije mlade reprezentacije odveo do četvrtfinala Eura (u Bugarskoj) i SP-a (u Čileu).
Skautirao za Niku Kovača
Bašić je nekada i sam bio nogometaš, igrao je za Kloštar Ivanić, Slogu iz Križa, a kao 16-godišnjak debitirao je i za tadašnji drugoligaš TŠK. No igračku karijeru sa 20 godina prekinule su mu dvije teške ozljede.
– Prvo pucanje stopala, pa dvaput hernija diska i onda sam tu prelomio te se odlučio posvetiti fakultetu. Na kraju je ispalo da su mi te ozljede dobro došle jer tako sam vrlo rano postao trener, a i mogao sam se posvetiti fakultetu – prisjetio se Bašić.
A na fakultetu je bio najbolji u cijeloj generaciji na prvoj i drugoj godini. Na prvih 30 ispita dobivao je samo petice, a prvu četvorku dobio je iz – gimnastike. Već na prvoj godini fakulteta krenuo je s trenerskim poslom.
– Krajem druge godine počeo sam raditi u NK Zagrebu. Iako sam imao svega 21-22 godine, radio sam s legendama HNL-a poput Vugrinca, Lovreka, Rendulića... Iako jako mlad, nisam imao problema s autoritetom. Valjda mi je pomogla ta visina od 195 centimetara pa sam izgledao stariji, he-he. Autoritet sam uvijek nastojao graditi na znanju, a ne na godinama. Očito su to igrači prepoznali i zbog toga me cijenili– kaže Bašić.
S 24 godine prvi je put postao glavni trener, i to u četvrtoligašu Naftaš Ivaniću. Usporedbe radi, Mourinho je s trenerskim poslom, i to kao pomoćnik, počeo s 25.
– S 25 i pol godina sam pak dobio posao u NK Lučko. Tamo sam prvo preuzeo drugu momčad i odmah osvojio naslov u 2. zagrebačkoj ligi, a s 26 sam preuzeo prvu momčad Lučkog, koji je tada bio drugoligaš. Tamo sam ostao tri godine. Što se tiče reprezentacije, prvo veće uključivanje u HNS bio je skauting za Niku Kovača. A kada je Luka Pavlović lošije krenuo s U-17 reprezentacijom, onda su me pozvali da preuzmem tu vrstu. I evo, već sam treću godinu zaredom izbornik – ukratko je svoj put opisao Bašić.
Preuzimanjem reprezentacije puno je riskirao.
– Bio sam svjestan da sam preuzeo najtalentiraniju generaciju našeg nogometa. Rekao mi je kasnije Romeo Jozak da se ne bih oporavio 10 godina da sam kiksao. No ja nisam uopće dvojio, volim izazove – rekao je Bašić, koji je s tom talentiranom generacijom 2015. ušao u četvrtfinale SP-a u Čileu, i to nakon što su u skupini kockasti prvo pobijedili aktualne svjetske prvake Nigerijce, a u osmini finala i europske doprvake Nijemce.
Srušio svjetske prvake
Otkrio nam je Dario tko su mu trenerski uzori.
– Uvijek krećem od Hrvata. Najveći trag na meni su ostavili Ilija Lončarević te profesor Valentin Barišić s Kineziološkog fakulteta. Od stranih trenera uzor mi je uvijek bio Ferguson, ali i Wenger, i Mourinho, jer i oni poput mene nisu imali veliku igračku karijeru. Od sadašnjih trenera jako volim Contea i Simeona. Fascinira me Simeone, često analiziram Atletico, pogotovo u fazi obrane. A Monaco i PSG u fazi napada. Sve to pokušavam primijeniti i u našoj reprezentaciji – kaže Bašić, koji u budućnosti želi postati trener nekog ozbiljnog kluba:
– Sada mi je sav fokus na reprezentaciji, ali htio bih se oprobati u klupskom nogometu, da vidim koji su mi kapaciteti. Želim svoj potencijal razviti do kraja. U nekoj budućnosti volio bih se okušati u njemačkoj i engleskoj ligi, taj mentalni sklop gdje se poštuje rad najviše bi mi odgovarao – kaže Bašić.
Na putu prema tom snu sigurno bi mu pomogao i dobar plasman na predstojećem Euru do 17 godina.
– Iako igramo u skupini smrti s Italijom, Španjolskom i Turskom, naš je cilj ući u četvrtfinale. To bi bio lijep uspjeh – zaključuje Bašić.
