Hrvatski olimpijski odbor okuplja 88 nacionalnih sportskih saveza među kojima su 42 olimpijska sporta, 36 neolimpijskih, pet pridruženih i pet privremenih članica.
A njihove potrebe i mogućnosti bile su tema panela "Nacionalni sportski savezi – izazovi" na kojem su sudjelovali čelni ljudi nacionalnih saveza džuda (Sanda Čorak), rukometa (Tomislav Grahovac), vaterpola (Perica Bukić), odbojke (Ante Baković), potpisnik ovih redaka te direktor Ureda nacionalnih sportskih saveza i razvojnih programa u HOO-u Neven Šavora.
Svi su sportovi vrijedni
A upravo je Šavora iznio neke izazovne podatke:
– U anketi koju ispunjavaju za ured koji vodim, financijske potrebe naših saveza premašuju 200 milijuna kuna, a mi sa 112 milijuna zadovoljavamo nešto više od 50 posto tih potreba. Mi u 88 saveza imamo 110 profesionalaca u 55 sportova i 39 osoba koje rade na ugovor o djelu. To je nedovoljno u odnosu na zakonske obveze koje imaju i prema državi, ali i HOO-u.
A tu dolazimo i do pitanja bismo li se kao država trebali odrediti da jače financiramo sportove koji nam idu od ruke, u kojima smo tradicijski prisutni i kvalitetni, kao što to rade Mađari koji su se opredijelili za 16 individualnih i šest pojedinačnih sportova.
– Naš je stav da su svi sportovi vrijedni. Tu bi možda država trebala reagirati. U svakom slučaju, s obzirom na izdvajanje koje je 0,26 bruto državnog proizvoda, to je premalo sredstava za ovoliko sportova, saveza pa i lokalnih sportskih zajednica koje i sufinanciramo.
Svaki od nacionalnih saveza želi imati što više svojih trenera financiranih od HOO-a, no ključno je pitanje koliko se u trenere ulaže u smislu educiranja i cijenimo li dovoljno naše sportske učitelje na lokalnoj razini?
– Trener je ključna osoba u sportu jer sve polazi od njega, još od prvog dana svakog djeteta u određenom sportu. Izdvojit ću primjer Zagreba, najvećeg sportskog sjedišta u državi. Naime, prosječna plaća u Zagrebu je oko 8400 kuna, a imamo primjer jednog trenera s dokazanim vrhunskim rezultatima, i to s nekoliko sportaša koji ima plaću 6100 kuna. Koju mi poruku tako šaljemo mladim ljudima koji bi željeli postati treneri? – pita se Šavora.
S obzirom na to da nije moguće da svaki od olimpijskih sportova ima svoj nacionalni centar, jer nema ga ni nogomet, zacijelo bi bilo važno da postoje nacionalni centri po skupinama sportova. Primjerice, da je centar za vodene sportove na Jarunu, da je negdje drugdje nacionalni centar za borilačke sportove...
– Mi sada krećemo s projektom regionalnih centara, a jedan od svijetlih primjera je tekvondo koji je jedan takav regionalni centar razvio u Splitu, a paralelno se radi i na jednom u Zagrebu. Tekvondaši su nam rekli da je njima dovoljan jedan centar na jugu i jedan na sjeveru i to se pokazalo kao sjajan model koji je rezultirao s osam medalja na posljednjem Prvenstvu Europe.
Svjesni da su ovim rezultatom nadišli mogućnosti vlastitih administrativnih kapaciteta u Hrvatskom taekwondo savezu odlučili su zatražiti pomoć "head huntera" kako bi za prvog operativca pronašli motiviranog menadžera koji će biti u stanju pojačati vlastite prihode koji zasad iznose 10 posto ukupnog proračuna većinski oslonjenog na javni novac.
I dok je HTS sportski najproduktivniji nacionalni savez (imaju 115 seniorskih medalja), Hrvatski džudo savez na glasu je kao jedan od najbolje organiziranih koji organizacijom velikih natjecanja potiče vidljivost sporta, ali i razvoj organizacijskih vještina svojih zaposlenika i volontera. Uostalom, kazala je Sanda Čorak, stranci vole dolaziti u Hrvatsku i to trebamo koristiti.
– U hrvatskom sportu sve je više amaterizma, a sve manje profesionalizma. Trenerski posao rade samo oni koji to silno žele, a ne oni koji su najbolji, a izgubili smo i trenere mentore. Nemamo definiran sustav financiranja i nalazimo se u začaranom krugu jer, ako ne bude rezultata reprezentacije i klubova, neće biti ni dovoljno velike baze za proizvodnju rukometaša – ustvrdio je Tomislav Grahovac, a jednako zabrinut bio je i Perica Bukić:
Kolektivni sport u problemu
– Svaki uspjeh ima svoju cijenu, no ako nam cilj nisu nastupi na Olimpijskim igrama i rezultati na ostalim velikim natjecanjima, onda je ovo što dobivamo dovoljno. Pravi je trenutak da se reagira jer sport je u ogromnim problemima, naročito kolektivni. Pa mi u vaterpolu imamo stručnog kadra na razini od 40 posto onoga što nam je potrebno.
