Šuker, I. Cvitanović, Špehar, Krpan, Bjelica, Vranješ, Babić, Barišić (Osijek), Rapaić (Nova Gradiška), Vlaović (Cernik), Pranjić (Našice), Olić (Davor), Bošnjak (Vinkovci), Mandžukić (Slavonski Brod), Mitrović (Požega), Vida (Donji Miholjac) – najpoznatiji su i najvažniji slavonski nogometaši u samostalnoj Hrvatskoj, ujedno i višestruki A reprezentativci, osvajači svjetskih medalja. Među njima su i strijelci najvažnijih golova u povijesti vatrenih, poput Šukera i Mandžukića u polufinalima svjetskih prvenstava, a jedan Slavonac – legendarni Olić – ostat će zauvijek upamćen kao jedini reprezentativac koji je svojim pogocima pridonio pobjedama Hrvatske nad trima svjetskim prvacima: Talijanima (2002.), Englezima (2007.) i Nijemcima (2008).
Žalostan sam...
Zašto sada ovakav osvrt s primjesom regionalizma? Evo zašto: hrvatska reprezentacija suočena je s nesvakidašnjom situacijom – u nedjelju je domaćin Poljskoj u slavonskoj metropoli Osijeku, a u svojim redovima valjda prvi put u povijesti nema nijednoga Slavonca! Posljednji je otišao legendarni Vida i ostavio selekciju bez prepoznatljivoga slavonskog štiha; više nema tko narezati kulen i slaninu, nema tko povesti bećarac, raznježiti se uz milozvučnu tamburicu...
Izložili smo ovaj fenomen jednome od najpopularnijih slavonskih nogometaša svih vremena, legendarnome Ivici Grnji, danas 75-godišnjaku, nekadašnjem strelovitom napadaču Osijeka, kasnije i HNS-ovu dugogodišnjem instruktoru za Slavoniju i Baranju te izborniku mladih selekcija HNS-a.
– Žalostan sam. Jako bih volio kada bi A reprezentacija imala barem jednoga Slavonca u svojim redovima, ali eto, nastupila su neka nova vremena. Nažalost, ta je situacija usko vezana za NK Osijek, jer malo je domaćih igrača koji su u njemu tijekom godina dobivali šansu da se standardiziraju i afirmiraju – kaže nam Grnja pa dodaje:
– Ajde, u mladoj reprezentaciji dvojica su igrača Osijeka rođenih u Slavoniji, Bukvić i Matković, pa mi to daje nadu da bi se stvari mogle u dogledno vrijeme promijeniti u korist Slavonaca. Budu li u Osijeku imali strpljenja raditi s njima, stati uz njih, biti im podrška.
Dok ste bili zaposlenik HNS-a, Slavonija je bila nepresušan izvor reprezentativaca?
- Mi smo u to doba neprestano bili tražili igrače po cijeloj Slavoniji. Bio sam povezan sa svim trenerima svih klubova u svim županijama, kao instruktor za Slavoniju bio sam u svakodnevnim kontaktima s njima. Poslije svakoga vikenda imao sam odmah informaciju tko je od igrača kako igrao. Kao instruktor organizirao sam turnire županijskih selekcija Osječko-baranjske, Brodsko-posavske, Požeško-slavonske i Vukovarsko-srijemske, nakon tih turnira okupio bih trenere koje su vodili te igrače u klubovima i tamo bismo zajedno, analizirajući svaku poziciju, bili sastavljali najbolju selekciju Slavonije i Baranje. Sljedeća razina bili su onda međusobni susreti selekcija naše regije protiv zagrebačke, riječke, varaždinske i splitske. Na njima zagrebačka regija uglavnom je bila dominantna, a naša slavonska i splitska regija borile su se za drugo mjesto – naglasio je Grnja.
Osječanin Jurica Vranješ jedan je od niza slavnih hrvatskih reprezentativaca koje je iznjedrila Slavonija; finalist Lige prvaka s Bayerom i finalist Europske lige s Werderom, sudionik Svjetskog prvenstva 2002. i 2006. godine.
- Otkada postoji hrvatska reprezentacija, Slavonija je imala barem jednoga igrača u njoj, ponekad i četvoricu-petoricu, i baš sam iznenađen da sada više nema niti jednoga. Da postoji takav igrač, koji bi svojom kvalitetom to zaslužio, izbornik bi ga sigurno pozvao u selekciju. Naravno da ova situacija žalosti Slavonce, osobito klubove, Osijek, Marsoniju..., da nema niti jednoga igrača u reprezentaciji koji je prošao njihove škole. Nadam se da ova situacija neće dugo trajati, da to nije put kojim će ići reprezentacija – kaže Vranješ.
Kod Talijana stangnira
Ključan faktor u postupnom putu povratka Slavonaca bit će NK Osijek?
- Da, ali s obzirom na politiku koju u Osijeku vodi njegov sportski direktor, veliko je pitanje koliko će u Osijeku igrati Slavonaca i općenito domaćih igrača. Evo, na primjer tu je sada Antun Matković, koji će sigurno ostati još jednu sezonu u Osijeku, i on je potencijal koji bi jednoga dana mogao biti A reprezentativac, ali za to će se morati negdje u inozemstvu dokazati i nametnuti se izborniku. Za njega je veliki iskorak što je sad kao 18-godišnjak u selekciji U-21, a mladić na žalost u posljednja tri-četiri mjeseca u klubu stagnira kod talijanskog trenera. No, Olić je donio novi štih selekciji, da jedan 18-godišnjak može bez problema participirati u selekciji U-21. To je dobar put; i za igrača, i za selekciju. Kao što u dobi od 21 godine mi nemamo boljega stopera od 17-godišnjega Vuškovića – zaključio je Vranješ.
Kad smo već kod deficita Slavonaca u A vrsti, taj trend potencijalno bi ove jeseni prvi mogao prekinuti 22-godišnji Vinkovčanin (rođen u Zagrebu) Dion Drena Beljo, danas preporođen u redovima bečkoga Rapida. Beljo već ima dva nastupa za A vrstu, protiv Turske i Walesa prošle godine, a bio je i u sastavu Hrvatske na završnici Lige nacija u Rotterdamu.
Zaboravili ste Webera (Belgija) , iz Marsonije (BSK ) , koja igra 3 ligu a Cibalia 2. , eto razloga zasto