Bliži se kraj godine i vrijeme je sumiranja. Jedan od dobrih načina da vidimo kakva je 2020. (opterećena koronom kao i prethodna) bila u vaterpolu jest izbor najboljeg vaterpolista godine, što će ga Večernji list ove godine organizirati 34. put.
Godina bez odličja
Što se reprezentacije tiče, nije to bila jedna od sretnijih godina u hrvatskom vaterpolu. Izabranici Ivice Tucka osvojili su tek peto mjesto na Olimpijskim igrama u Tokiju (na koje su se ionako plasirali posljednjim vlakom), izgubivši u četvrtfinalu od Mađarske s 11:15 (u skupini smo još poraženi i od Australije i Španjolske), što je sve daleko ispod našeg renomea. Izbornik je na to veliko natjecanje otišao samo s dva braniča, što se pokazalo fatalnim, a bilo je i drugih kompromisa u izboru najboljeg sastava, što nam se na kraju obilo o glavu. Prekinuta je tako niska trofejnih godina, 2021. završava baš bez ijedne medalje, tu prazninu nisu uspjele popuniti ni juniorske reprezentacije.
Naši su vaterpolisti stoga ove godine dojmljivije partije pružili u svojim klubovima. Pa je Maro Bijač sa svojim Pro Reccom osvojio Kup prvaka, obranivši u beogradskom finalu s Ferencvarosom 13 udaraca, među kojima i peterac. Maro Joković se pak s Bresciom okitio naslovom talijanskog prvaka, nadjačavši u finalu favorizirani Bijačev Pro Recco, opet uz veliki obol našeg (dojučerašnjeg) reprezentativca.
A koliko je vrijedan naslov talijanskog prvaka, još je vredniji naslov u zemlji na istočnoj obali Jadrana – u Hrvatskoj. A tu su vrhnje pobrali igrači Mladosti, osvojivši u istoj sezoni i Kup, ali što je još važnije i prvenstvo, jer su na potonje čekali punih 13 godina, još od 2008. godine. A u najvažnijim utakmicama među žapcima su briljirali Ivan Marcelić, Andro Bušlje, Josip Vrlić, Luka Bukić, Lovre Miloš i svakako Konstantin Harkov, ali on će kandidirati za najboljeg hrvatskog vaterpolista tek sljedeće godine, kad se okonča njegova sportska repatrijacija i kad on počne nastupati za hrvatsku reprezentaciju.
Smodlaka s pet trofeja
Dojmljive izvedbe pružali su i drugi hrvatski vaterpolisti: Ante Vukičević, Loren Fatović, Toni Popadić, Paulo Obradović, Luka Lončar, Nikša Dobud, Ivan Krapić...
I zato i 34. put biramo najboljeg vaterpolista godine i tražimo novog vlasnika našeg trofeja. Nekoliko je vaterpolista u našim dosadašnjim izborima, redom velikana vodoloptanja u nas, uspjelo osvojiti i više naslova, a prednjači Mile Smodlaka, legendarni sidraš Juga i hrvatske reprezentacije, s pet trofeja. Po tri imaju Perica Bukić, Igor Milanović, Josip Pavić, Sandro Sukno i Siniša Školneković, po dva Igor Hinić i Dubravko Šimenc. Naslov pak brani Josip Vrlić, a hoće li ga i obraniti, ili ćemo dobiti novog laureata, to ćemo vidjeti sljedećih dana.
I ove smo godine izbor najboljega prepustili našem stručnom žiriju, u kojemu su naše vaterpolske legende (iz svih naših vaterpolskih središta), a jedan od njih je i sam bio laureat. Pa ćemo tako sljedećih dana riječ dati Damiru Buriću (Rijeka/Pula), dr. Mladenu Miškulinu (Zagreb), Ivanu Milakoviću (Split/Zagreb), Aljoši Kuncu (Zagreb), Hrvoju Akrapu (Split), Daliboru Perčiniću (Zagreb) i Đaniju Pecotiću (Dubrovnik), koji će u obzir uzeti sve ono što se dogodilo i što se moglo dogoditi u 2021. godini, da bi na kraju svi zajedno odlučili o pobjedniku.
A nakon svega čeka nas opet raskošno proglašenje najboljega u sklopu Noći hrvatskog vaterpola, koja bi se, ako to epidemiološke mjere dopuste, trebala održati 18. prosinca u zagrebačkom hotelu Aristos.
