Kraj je sportske godine, vrijeme kada se dodjeljuju nagrade, a stiglo je vrijeme i za već 53. izbor za znamenitu Večernjakovu nagradu Nogometaš godine. Kada je prije više od 52 godine urednik sportske rubrike Večernjeg lista Darko Draženović odlučio pokrenuti izbor za nogometaša godine, vjerojatno nije mogao ni pomisliti da će tijekom godina ta nagrada postati toliko prestižna i prepoznatljiva ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu. Bio je Draženović pionir takvog izbora na području bivše Jugoslavije, do 1991. birao se u sklopu Večernjakova izbora najbolji nogometaš Jugoslavije, a od tada najbolji hrvatski nogometaš.
Sve je krenulo te davne 1972. godine, kada je legendarni novinar Draženović, koji je poslije postao urednik sportske rubrike, pokucao na vrata glavnog urednika i rekao: "Duga je zimska stanka, vrijeme je kiselih krastavaca (kako smo to doba žargonski zvali, nap. a.), nema nogometnih zbivanja, zašto Večernji list ne bi birao nogometaša godine?"
I tako je sve počelo... Odradili smo u međuvremenu i jubilarnog 50. Nogometaša, a ove godine već 53. put biramo najboljeg. U ovoj anketi oduvijek su vladali najviši kriteriji jer žiri je uvijek bio sačinjen od bivših reprezentativaca. Te prve godine pobijedila je legenda Veleža Dušan Bajević, a poslije su pobjedu odnosili brojni drugi velikani koji su obilježili nogomet na ovim prostorima, od Hajdukovih Ike Buljana, Ivice Šurjaka, Ivana Gudelja, a potom dinamovaca Velimira Zajeca i Marka Mlinarića. Od hrvatske neovisnosti izborom su dominirali članovi vatrenih – Šuker, Boban, Prosinečki, Bokšić, dok su u 21. stoljeću statuu kipara Stipe Sikirice u zrak podizali Dado Pršo, Ivica Olić, Mario Mandžukić, Ivan Rakitić, Luka Modrić...
Zanimljivo, među laureatima svoje mjesto nisu uspjele zauzeti nogometne veličine poput Joška Skoblara, Dragana Džajića, Vahida Halilhodžića, Jurice Jerkovića, Zlatka Kranjčara ili, u novije vrijeme, Roberta Jarnija, Aljoše Asanovića, Igora Cvitanovića, Dražena Ladića, Nike i Roberta Kovača, Marija Stanića, Darija Srne, Milana Rapaića, Nike Kranjčara... Toliko je jaka konkurencija uvijek bila. Večernjakov Nogometaš godine brzo je postao prepoznatljiv, bio je prestiž osvojiti ga. "Tijekom tih 50-ak godina nagrada je postala toliko prepoznatljiva da je s ponosom možemo nazvati hrvatskim Ballon d'Orom", lijepo je to rekao Igor Flak, bivši urednik sportske rubrike Večernjeg lista.
A koliko je Nogometaš godine ustvari značio igračima, najbolje pokazuje izjava Alena Bokšića u povodu njegova izbora za najboljeg 1993.
– Vjerujte mi, kada sam početkom te 1993. godine izašao na teren, pomislio sam prvo na trofej Večernjeg lista. Alene, vrijeme je da i ti staviš statuu u svoje vitrine, rekao sam onako u sebi. Želio sam biti najbolji i jako sam sretan što je Večernjakova nagrada u mojim rukama. Ovo je za mene najbolji božićni poklon i najbolji način da završim ovu uspješnu godinu – rekao je Alen Bokšić Večernjakovu novinaru Zvonimiru Vukeliću kada je 1993. godine slavio ispred Šukera i Bobana.
Najboljeg u 2024. odabrat ćemo u idućih 11 dana, a hoće li to 13. put biti Luka Modrić, možda Joško Gvardiol ili netko treći, saznat ćemo uskoro.
