Ni ove godine Toni Kukoč nije izabran za člana Košarkaške kuće slavnih u Springieldu pa ćemo na petog Hrvata u odajama slavnih morati pričekati najmanje do 2021. A svi njegovi hrvatski navijači morat će se utješiti da u tom američkom muzeju košarke nitko nema toliko počasnika kao Lijepa Naša. I što je jedan od ovogodišnjih uvrštenika, Rudy Tomjanovich, Hrvat po majci i ocu.
A od uvrštenih Hrvata, prva dvojica (Dražen Petrović, Krešimir Ćosić) uvršteni su posthumno. Uslijedio je potom Mirko Novosel, a 2018. izabran je Kukočev suigrač Dino Rađa.
U "Klasi 2020" počasnicima Basketball Hall of Famea postale su istinske NBA igračke veličine Tim Duncan, Kevin Garnett te Kobe Bryant (posthumno), dok je Ženski odbor izabrao jednu umirovljenu igračicu,Tamiku Catchings, te dvije trenerice, Kim Mulkey i Barbaru Stevens.
Pored trojice košarkaša, Sjevernoamerički odbor Kuće slavnih uvrštenicima je proglasio i dvojicu trenera. Prvi je Eddie Suton (84), čovjek koji je 36 godina proveo kao koledž trener najvišeg ranga (Division 1), trenirajući Arkansar, Kentucky, Oklahoma State...
Drugi je Rudy Tomjanovich (71), dvostruki NBA prvak s Houston Rocketsima (1994., 1995.), ali i osvajač trenerskog olimpijskog zlata za kormilom američke reprezentacije, u Sydneyju 2000. godine. Tomjanovich je bio i vrlo dobar košarkaš o čemu govori i njegovi NBA prosjeci od 17,4 koša i 8,1 skokova.
U izboru Međunarodnog odbora, u kojem smo očekivali vidjeti Kukoča, posthumno je izabran dugogodišnji glavni tajnik Fibe Patrick Baumann, čovjek koji je naslijedio Boru Stankovića.
Mnogi se pitaju, je li ovo sve skupa nepravda prema Toniju Kukoču? Ako gledamo što je Toni sve osvojio, a što mnogi koji su izabrani prije njega nisu, onda to doista možemo tako reći. No, valjda znati da Međunarodnom odboru HOF-a Kukoč nije jedini gaf i da su se oni odlučivali i prije za kandidate koji u sportskom smislu splitskom Pink Pantheru nisu niti do koljena.
Uostalom, to je primarno američka kuća slave u kojoj su internacionalci manjina i koji bivaju izabrani jednom godišnje. A oni se biraju tko zna kakvim interesnim linijama kao što je bila ona 2016. kada je za počasnika HOF-a izabran Kinez Yao Ming. A dotični je izabran samo zato što dolazi s najvećeg (Americi jako zanimljivog) tržišta na svijetu i što je bio osam puta All-Star igrač, ponajviše na račun svoje visine (229 cm) i angažiranosti kineskog glasačkog tijela. To su jedina dva kriterija, od brojnih igračkih, po kojima je Yao Ming mogao biti ispred Kukoča.
I dok Ming u svijetu košarke nije osvojio ništa značajno, Kukoč ima sljedeće trofeje - jedno svjetsko zlato (1990.) uz koje ide i naslov najboljeg igrača tog SP-a, dva olimpijska srebra (1988., 1992.), dva europska zlata s reprezentacijom (1989. i 1991.), tri naslova NBA prvaka (1996-1998.), tri naslova klupskog prvaka Europe (1989.-1991.), a da svjetsku broncu, europsku broncu ili pak naslov najboljeg šestog igrača NBA lige niti ne spominjemo.
Slična je priča i sa Dikembeom Mutombom (izabran 2015.) koji poput Yao Minga jest osam puta izabiran za All-Star utakmicu, on jest triput bio najbolji bloker NBA lige, a dvaput najbolji skakač, no gospodin iz Konga nema reputaciju u međunarodnoj košarci.
Stoga, i sam Kukoč bi nam to rekao, prestanimo razbijati glavu oko toga zašto su ga opet preskočili. Samoljubivi Amerikanci za takvo što uvijek imaju dobar razlog, pa su se tako ovaj put odlučili za jednog vrlo ambicioznog dužnosnika (nažalost pokojnog) koji je, iskreno rečeno, možda i glavni razlog nesuglasja u svjetskoj košarci i sukoba na relaciji Fiba - Euroliga pri čemu ne želimo amnestirati niti onog drugog ovna na brvnu u liku i djelu Jordia Bertomeua, izvršnog direktora Eurolige.
Za kraj, pogledajte si sami listu igrača ili igračica (trenere ovdje ne navodimo) koji su izabrani u američku Kuću slavnih. Morat ćete se jako potruditi za izdvojite one živuće koji ovu počast zaslužuju prije Tonija Kukoča.
Lista igračkih internacionalaca (i države iz koje dolaze) u američkoj Košarkaškoj kući slavnih:
1992. Sergej Bjelov (Rusija)
1993. Uljana Semjonova (Letonija)
1996. Krešimir Ćosić (Hrvatska)
2002. Dražen Petrović (Hrvatska)
2003. Dino Meneghin (Italija)
2004. Dražen Dalipagić ( Srbija)
2005. Hortencia Marcari (Brazil)
2010. Marcel Ubiratan (Brazil)
2011. Arvidas Sabonis (Litva)
2013. Oscar Schmidt (Brazil)
2014. Šarunas Marčulionis (Litva)
2015. Dikembe Mutombo (Zair)
2016. Yao Ming (Kina)
2017. Nikos Galis (Grčka)
2018. Dino Rađa ( Hrvatska)
2019. Vlade Divac (Srbija)
>> A pogledajte što nam je o ovoj temi Toni Kukoč nedavno rekao u Chicagu
Kukoč je bio uspješniji igrač od Rađe,ali pored igračkih,gledaju se i ljudske kvalitete.