Nakon uvjerljive pobjede njegove Laboral Kutxe nad Cedevitom (92:70), trener baskijskog sastava Velimir Perasović bio je jako dobre volje.
Vjerna publika kluba koji ima oko 8000 “sociosa” (pretplatnika) opet mu je zapljeskala na otvorenoj sceni jer je najslabiji sastav kluba u posljednjih 15 godina uveo u Top 16, a to se baskijskom ponosu u posljednjih 15 godina dogodilo čak 14 puta.
Štoviše, Perasović je na dobrom putu da ostvari i dva druga cilja, a to su plasmani među četiri najbolja kluba u prvenstvu i Kraljevu kupu, pa ga vole i članovi navijačke skupine Indar Baskonia.
Razgovarali smo s nekima od njih pa tako i s dvjema bakicama u bojama kluba, sa 73-godišnjom Conchitom i 67-godišnjom Cecilijom, sestrama koje se Perasovića sjećaju još kao igrača tog kluba.
– Ljudi su ga ovdje voljeli i kao igrača jer je bio sjajan šuter. Uvijek je bio vrlo ozbiljan i jako je puno trenirao pa smo mu i tada skandirali “Peras, Peras”. Kao trenera ga volimo jer studiozno proučava suparnike i jako dobro vodi momčad – istaknula je gospođa Conchita.
– Nakon dvije teške sezone, konačno imamo tim. Volim Perasa kao trenera jer on igrače čini boljima no što jesu – ubacio se 41-godišnji Nestor.
Naš susret s članovima Indara prepričali smo kasnije Perasu, a on se nasmijao.
– Moji navijači su žene od 60 do 80 godina, a tako i muškarci, jer oni me pamte i iz igračkih dana. Četiri godine bio sam tu igrač i dvije trener i ponekad ne mogu do kuće a da me netko ne zaustavi. Dobro se ovdje osjećam jer radim u klubu u kojem me ljudi vole. Baski su otvoreni ljudi, s njima točno znate na čemu ste. U lice vam kažu što misle.
Šef kluba od 1988. godine
Tako s njim zacijelo postupa i osebujni Josean Querejeta, najdugovječniji predsjednik među euroligašima, čovjek koji vodi klub od 1988. godine.
– Klub prolazi kroz krizno razdoblje, no i to će proći. Zbog zakona o sportu izgubili smo podršku institucija pa smo s proračuna od petnaest milijuna eura prilično pali. Nismo se na tržištu mogli natjecati za neke igrače. Recimo, nismo mogli kupiti Žorića ili Lafayettea.
Upravo stoga ljetos je Perasović morao donositi neke škakljive odluke. Recimo, zadržao je braniča Mikea Jamesa za kojega je svojedobno i trener Zagreba Jusup rekao da je odveć divlji pa ga je otpustio.
– Zbog dvojice braniča, Adamsa i Jamesa, bilo je velikih otpora, no to su puno jeftiniji igrači od jednog Lafayettea koji košta 600.000 eura. To su igrači koji u momčadi Baskonije od 2005. do 2007., koju sam i tada vodio, ne bi ni mogli igrati. Igrači su to kojima su lani zviždali i malo su “divlji”, no kada nemam drugih zvijezda, osim Bourousisa, nemam ni problema.
Svojedobno je pregovarao i o dolasku u klub koji mu je ovaj put bio suparnik.
– Imao sam priliku razgovarati s ljudima koji vode taj klub i ostavili su su na mene sjajan dojam. Imaju stila i baš mi je drago da u Hrvatskoj postoji takav klub. Drago mi je i zbog bivšeg suigrača iz reprezentacije Mršića koji sjajno radi svoj posao. Vidim da drži disciplinu pa je momčad pobijedila u tri utakmice u gostima, a to je u Euroligi jako teško. Znao sam da imaju dobru momčad, ali nemaju bolju od Milana da bismo mogli reći da će biti ispred njega.
A dogodilo se to i zbog centra Mire Bilana koji je javno izrazio nezadovoljstvo statusom kod izbornika Perasovića.
– Dečko igra sjajno, svaka mu čast i potpuno ga razumijem kada artikulira svoje nezadovoljstvo. No, u tom trenutku donio sam takvu odluku, s kojom se ne moraju svi slagati, a i opet bih napravio isto. Prvi centar bi mi i dalje bio Tomić, jer dominira Euroligom, a Žorić bi mi bio prva zamjena jer volim kako igra. No, možda će Bilan dogodine zauzeti mjesto ispred njih.
Sve ovisi o klubu
Hoće li Perasović biti taj koji će o tome odlučivati? Čini se da ga stručna javnost želi za izbornika, a tome je sklon i predsjednik Stručnog savjeta Dino Rađa.
– Rađa mi je prijatelj i on nije realan. Zapravo, o tome službeno ni s kim nisam razgovarao, a i ne mogu kada ne znam hoće li mi predsjednik kluba produljiti ugovor, na što ima pravo. Ako to učini, bit ću u njegovim rukama i onda će to najvjerojatnije značiti da neću moći voditi Hrvatsku. Osim toga, premda držim da sam, kada mogu, dužan svojoj zemlji uvijek reći “da”, postigao sam loš rezultat i ne zaslužujem da nastavim raditi taj posao – samokritičan je bio Perasović.
>>Cedevita teško stradala u Vitoriji i ostala na četvrtom mjestu
