Manje od pola dana ostalo je do konačne odluke o deportaciji ili igranju Novaka Đokovića u Australiji. Srpski tenisač sve je vrijeme smješten u hotelu za imigrante ispred kojega se okupila velika skupina ljudi koji plešu, pjevaju i daju podršku svome ljubimcu. Većinom su to ljudi srpske nacionalnosti, vijore se njihove zastave i pjevaju pjesme poznate srpskom narodu.
Okupljeni su otpjevali iz sveg glasa himnu Srbije, a potom je uslijedilo i pjevanje u glas Marša na Drinu, Kasno Marko stiže na Kosovo, Kad sam bio mali Baje Malog Knindže i slične...
Jednoj od njih stih ide i: I kada su mene tjerali odande pjevali su lijepa njihova, a ja Bože pravde...
Došao je i svećenik koji je predvodio molitvu za Novaka, a pročitao mu je i poruku iz samostana Ostrog u Crnoj Gori.
Potom je okupljenima puštena i snimka Novakove poruke:
- Meni je srce zatreperilo, nadam se i vama! Neka vam ova crkva bude spokojno mjesto gdje ćete uvijek pronalaziti mir, veselje i slobodu. I neka vam ona bude vodilja ka najčišćoj emociji u životu, a to je ljubav, jer će ljubav spasiti svijet.
Otkad se Večernji služi ekavicom? To je službena odluka austrijskog vlasnika ili greška? Usput, prozirna vam je obavještajna metoda dehumanizacije protivnika. Što je sljedeće, optužbe 'neimenovanih izvora' za silovanje?