Dinamo si je osigurao mirnu zimu, lijepi Božić na prvom mjestu jer je u 18. kolu pobijedio i debelo nadigrao Rijeku te tako naplatio sve frustracije iz bliske prošlosti. Slavio je s 3:0, a mogao je slaviti znatno uvjerljivije da su njegovi igrači bili precizniji u završnici i iskoristili niz prilika koje su odlično igrom stvorili. I Rijeka može biti sretna s tamo malim porazom.
Derbi je došao pogledati predsjednik HNS-a Davor Šuker, nakon dužeg izbivanja iz zemlje u trenucima kad je nogomet bio u ogromnoj krizi, stigao je Mercedesom ravno pred lift koji ga je odveo u ložu, a mediji nisu mogli ni prići da bi nešto priupitali. Iako ne bi ništa ni rekao, kao što nije rekao ni po slijetanju u Zagreb. Možda je i šutnja bolja nakon svega.
Na travnjaku je počelo žustro i već po isteku druge minute plavi su mogli voditi. Pjaca je napravio dar-mar u redovima Rijeke, pronašao Brozovića no s šest, sedam metara tukao je preko gola. Uzvratili su Riječani brzom polukontrom koju je završio Leovac udarcem s lijeve strane, no tu neugodnu loptu uspio je odbiti Eduardo.
No, u 13. minuti Rijeka je bila jako blizu pogotku, sam je na Sigalija krenuo Kramarić i prošao ga kao da ga nema, pa mu je u susret izašao Eduardo i otjerao ga u stranu, a Kramarić nije uspio pogoditi vrata dok se Eduardo još nije vratio. Imali su plavi sreće, Krama ovakve stvari obično zabija.
Dobro se igralo, otvoreno s obje strane, plavi su novu priliku u imali 21. minuti kad je Antolić krasno izbacio Henriqueza, no njegov je udarac Vargić obranio, kao i Pjacin udarac četiri minute kasnije. Marko Pjaca bio je apsolutno najraspoloženiji igrač, okomit, opasan, probojan.
Dinamo je do vodstva došao pet minuta prije kraja prvog poluvremena, Antolić je odigrao prizemnu loptu, Pjaca propustio, a Ademi ušao između dva stopera i preciznim, prizemnim udarcem matirao Vargića za veliko veselje plavih koji su gol proslavili zajednički sa svojom klupom. S 1:0 za Dinamo otišlo se na odmor, nakon vrlo dobrih, zanimljivih 45 minuta u kojima je bilo dobre igre, tempa i desetak opasnih situacija pred oba gola, no ipak malo više pred onim riječkim.
A na poluvremenu su porasle tenzije, inače mirni Zoran Mamić došao je do klupe gostiju i izgalamio se na predstavnika Rijeke Ivana Mancea. Zanimljivo, prošli put u Maksimiru su se gadno posvadili taj isti Mance i Igor Cvitanović pa se nakon utakmice pomirili. A i ovdje, prije početka drugog dijela, sve je izglađeno, Zoki je Manceu došao dati ruku.
I u nastavak su plavi krenuli čvrsto, ofenzivno i tražili drugi pogodak, blizu mu je već u 49. bio Soudani. A do njega je došao Henriquez. Antolić je ukrao loptu i odmah dao za Henriqueza koji je prošao pored Mitrovića i zabio pored noge Vargiću za 2:0. A ubrzo je Ademi promašio gotovo nemoguće, s pet metara glavom je promašio prazna vrata. Plavi su tada potpuno potopili Rijeku, na kraju je zabio i Čop za 3:0, Rijeka je mogla teško stradati da su domaći igrači bili precizniji, velike prilike imali su uz Soudanija i Ademija još i Pjaca, Brozović i Fernandes, a Rijeka je mogla do pogotka preko Ivančića.
Inače, bio je to 75. ogled od hrvatske neovisnosti dviju trenutno vodećih momčadi prvenstva. Dinamo ima 46 bodova, a Rijeka 39.
>>Balaban: Dinamo ni u jednom dijelu terena nije bolji od Rijeke
>>Rijeka može što Hajduk nije mogao
Kako se brzo mogu navijacima zamazat oci. Da se Mamic nije dogovoril kako inace poslove slaze, danas bi ga u Zagrebu razapeli ovako sve se brzo zaboravi.