Suprotno očekivanjima, Cibona se pored poljskog prvaka Zielone Gore doslovce prošetala u četvrtfinale Fibina Eurokupa. A ondje ju čeka Chalon, drugoplasirana momčad francuskog prvenstva, koji je kod kuće remizirao s mađarskim Kormendom, ali samo zato što je u prvoj utakmici izborio komforna 22 koša prednosti.
Prednost iz prve utakmica bila je presudna i u zagrebačkom dvoboju. Štoviše, nakon "plus 12" u Zielonoj Gori, cibosi su u uzvratu donedavnog euroligaša doslovce razmontirali pa je već krajem treće četvrtine bilo "plus 27" (79:51).
Bila je to, kako je rekao trener Damir Mulaomerović, najbolja Cibonina ovosezonska predstava. Utakmica u kojoj su i pričuve domaćina izvodile majstorije pa je tako Ćorić (5 koševa) asistirao suparniku kroz noge, Marić (12 koševa) je u kontri driblao iza leđa, Slavica je uz tri osvojene lopte imao jedno famozno zakucavanje da bi sve završilo tricom robusnog centra Gospića (5 koševa) za erupciju oduševljenja prve postave na klupi.
A prvi Cibonin ešalon odradio je sjajan posao. Razigravač Reynolds je gađao trice kao rijetko kad (19 koševa, trice 4-6), a branič Joksimović još bolje (17 koševa, trice 5-6, četiri osvojene lopte) pa su mu Smogovci skandirali "Joksa poludi". Sveukupno, cibosi su gađali trice 15 od 23 što je rijetko viđenih 65 posto. Osim toga, centar Žorić (12 koševa) opet je bio osigurač u reketu, a krilni-centar Šakić imao je sjajnih asistencija (5).
A kada vam momčad ima toliko puno asistencija (čak 26) to obično znači da je bilo i puno osvojenih lopti (13), pa treneru ne ostaje ništa drugo nego ustvrditi:
- Zbog umora moje momčadi ja sam se pribojavao, a mi smo odigrali ponajbolju utakmicu sezone. Svi igrači koji su ulazili na parket dobro su reagirali. Nikad bolje ove sezone nam lopta nije išla i ja bih jako volio da do kraja imamo još koju ovakvu izvedbu.
Mulaomerovićev kolega Artur Gronek nije pak znao što je njega i momčad snašlo. A još prije samo tri dana slavili su osvajanje poljskog kupa.
- U ove dvije utakmice Cibona nam je demonstrirala kako se igra i fizički i mentalno snažno. To što smo mi u međuvremenu osvojili poljski Kup samo govori da Cibona igra puno snažnije od naših poljskih rivala. Osim toga, ovo je možda i pitanje mentaliteta.
Igrači koji su u poljskom sastavu u prvoj utakmici prednjačili, u Zagrebu nisu predstavljali opasnost (Kelati 3, Gruszecki 9) na što je ovaj Gruszecki ustvrdio:
- Osjetilo se da Cibona igra s velikim samopuzdanjem koje su stekli još u prvoj utakmici, a mi kao da nismo bili u Zagrebu. Kao da smo ostali u Varšavi. Ne, nije se ovo dogodilo zato što smo slavili pobjedu u Kupu, jer slavlja nije bilo, nego mi očito mentalno nismo bili spremni za ovu razinu košarke.
Odgovora na konačnih "plus 31" za Zagrepčane nije nalazio niti američki razigravač gostiju James Florence, inače prošlosezonski cibos:
- Zgromljeni smo, a ja sam bio uvjeren da mi imamo više talenta. No, očito je da Cibona ima puno bolju kemiju od nas, a i fizički je i mentalno čvršća momčad. A mi ne igramo ni približno našem potencijalu. Konačni rezultat sve govori i ja nemam što drugo za reći.
Nakon svoje skromne predstave (9 koševa, 4 asistencije), Florence nije skrivao simptome nostalgije:
- Nedostaju mi ti Cibonini momci, to je najbolja skupina igrača s kojom sam igrao otkako sam u Europi pa sam s mnogima još uvijek u kontaktu, posebice sa Joksimovićem, Slavicom, kapetanom Rozićem, Gospićem, ali i Bošnjakom s kojim sam zajedno igrao još u Zadru. A Zagreb mi nedostaje čak i više od Zadra jer sam ga doživljavao kao najbližu stvar mom američkom domu koju sam u Europi imao. Da sam znao da i Zielona Gora neće igrati Euroligin Eurokup vjerojatno bih ostao u Zagrebu.
Kad se sve zbroji, u Savskoj zbog takvog ishoda vjerojatno previše i ne žale jer se pokazalo da je Scottie Reynolds ipak bolji igrač od simpatičnog Florencea.
