Velška prijestolnica Cardiff na dan utakmice Wales – Hrvatska probudila se okupana kišom i temperaturom zraka od samo desetak Celzijevih stupnjeva.
I dok su hrvatski navijači cijelo prijepodne proveli u svojim hotelima, čuvajući snagu za poslijepodne i iscrpljujuću nedjeljnu noć, Velšani su već od jutra bili na nogama. Njihova ragbijaška reprezentacija, ponos nacije (1987. godine bili su treći na svijetu, 2011. četvrtoplasirani, nap. a.), jučer prijepodne igrala je utakmicu Svjetskog prvenstva u Japanu protiv Urugvaja pa se taj meč gledao u svim pubovima.
Tako su već oko podneva, nakon završetka utakmice, velški navijači u lelujavom raspoloženju teturali oko pubova slaveći pobjedu nad Južnoamerikancima 35-13.
Uspomena za cijeli život
Hrvatski navijači raspjevali su i rasplesali ulice Cardiffa u popodnevnim satima nedjelje, kao vjerojatno najgrlatija i najveselija navijačka skupina koju je ovaj grad dosad ugostio. Naime, u Cardiff je, prema podacima Hrvatskog nogometnog saveza, s ulaznicama doputovalo čak 1611 naših navijača, što je doista impresivna brojka. Tako smo doznali da su narudžbe za ulaznice stizale sa svih strana svijeta, od Amerike, Australije, čak jedna i iz – Japana.
I to nije bila narudžba Hrvata, nego izvjesnoga Japanca, očito velikoga navijača Hrvatske. A iz Europe ulaznice su bile naručene iz: Švicarske, Austrije, Njemačke, Velike Britanije, Bosne i Hercegovine, Nizozemske, Švedske, Norveške, Slovenije, Francuske i Belgije.
Nevjerojatna i nezapamćena pomama, kao da je Hrvatska u Cardiffu igrala finale Svjetskog prvenstva!
A za Velšane koji su naše veseljake jučer susretali na ulicama Cardiffa, hrvatski su navijači bili svjetski prvaci! U Cardiffu smo susreli američkoga Hrvata, 45-godišnjega poduzetnika iz San Diega Franka Lulića. On je ovim živopisnim izletom u Europu objedinio utakmice s Mađarskom u Splitu i s Walesom u Cardiffu.
– Moje praćenje hrvatske nogometne reprezentacije počelo je još 1998. godine, kada sam bio na medenom mjesecu u Francuskoj. Od tada sam bio na većini utakmica reprezentacije, neizostavno na svim velikim natjecanjima, uključujući i Svjetsko prvenstvo u Rusiji – kazao nam je Lulić.
Kaže da je uživao u poljudskom spektaklu s Mađarskom i da je već samo zbog te predstave ovaj dolazak u Europu imao neprocjenjivu vrijednost. Ovo je, kaže, uspomena za cijeli život.
– Sve skupa dolazak na ove dvije utakmice koštao me oko osam tisuća dolara. Cijena ulaznice za utakmicu s Walesom bila je 30 eura, plus neki sitni troškovi koje naplaćuje HNS. Vrijedilo je doći ovdje i biti uz reprezentaciju, takve osjećaje uočio sam i kod drugih navijača koje sam sretao ovdje u Cardiffu. Primjerice, susreo sam naše ljude iz Richmonda u Virginiji, Hrvate iz BiH, a u tom gradu ne postoji hrvatska zajednica – dodao je Frank.
Šimunić mu je najdraži
Na koliko ste utakmica hrvatske reprezentacije bili?
– Moj idol među svim reprezentativcima je Joe Šimunić, kojega i osobno poznajem. On mi je draži od ostalih jer je dijete dijaspore, kao i ja, jer sam rođen u Montrealu. Znam s koliko je srca, veselja i ponosa Joe igrao za Hrvatsku, koliko mu je to značilo. Joe je skupio 105 nastupa za Hrvatsku, a mislim da ja nisam daleko od njega. I ja sam otprilike na istoj brojci, sigurno više od stotinu – zaključio je Frank Lulić, čiji su roditelji iz okolice Zadra. Navijačka atrakcija u Cardiffu bio je šal na kojemu je bio otisnut datum utakmice i imena suparnika, Walesa i Hrvatske.
Ta relikvija, jer ovo je prvo gostovanje naše reprezentacije u ovome gradu, koštala je deset funta ili 85 kuna.
mislio sam i ja potegnuti ali mi je falilo par tisuca $$$.