Dan nakon što je s Goricom osigurao ostanak u ligi, Željko Sopić prštao je od energije... Kako i ne bi kada je ostvario uspjeh kojeg nitko nije očekivao. Dobro, osim njegove najuže obitelji, zeca i psa, kako je u svom stilu kazao prije koji dan. Sopa je osebujan lik, ne kalkulira previše. 0dmah kaže ono što mu je na umu.
Bila je to posebno stresna priča?
- Naravno, preblago je kazati da smo bili otpisani, prekriženi. Svi su mislili da ćemo samo odigrati prvenstvo do kraja, kao da smo nevažni. Najteže mi je bilo protiv Lokomotive u gostima, gdje smo bili jako blizu. Kao da si na vrhu, trebaš se primiti rukama, ali nikako ne ide. Svi sve rade ali nešto je nedostajalo u tim trenucima. Najljepša stvar u sportu je kada sam odlučuješ o svojoj sudbini. Rekao sam im prije zadnje utakmice da ćemo ostati u ligi. Tristo tona je vjerojatno palo svima s leđa. Teško je opisati tu emociju. Radilo se o opstanku kluba, jer kada jednom ispadneš, gubiš sve.
Je li proslava bila burna?
- Ma da, svi smo bili u noćnom klubu, od čistačice do predsjednika. Takva slavlja sam uveo još dok sam bio kapetan Lokomotive. Zajedno patimo i zajedno slavimo...
Što je još uveo u Goricu?
- Gdje god sam bio ljudi su se prije treninga normalno pozdravljali. U Gorici sam to promijenio, jer mi nije normalno da se ljudi ne pozdravljaju. Kod mene nema sredine. Odmah sam kazao: 'Ili ste sa mnom ili protiv mene...' A tko je protiv, vrata su s desne strane. Mislili su da se zezam i da nisam normalan. Najvažnije je što smo birali karakterne dečke. Imali smo Mario Brkljača i ja jako puno ideja, no vjerojatno su nas neki ljudi gledali s podsmijehom i kazali: 'Ma, gdje ću kod vas doći...' Kada si zadnji, valjda je to normalno.
Ima li neka posebna čestitka?
- Puno kolega čestitalo je na rezultatu ali i na igri, a to mi je posebno drago. Nenad Bjelica redovito mi čestita, baš kao i Krunoslav Jurčić. To su ljudi do kojih mi je stalo, cijenim ih kao velike stručnjake. Roy Ferenčina, moj najbolji prijatelj. Najvažnije mi je svima odgovoriti na poruke. Znam da mi za to treba tri sata. Malo me izbaci iz takta što bi se svi tipkali, a ja nemam vremena.
Osim ostanka u ligi, što mu je zadnjih tjedana zaokupljalo misli?
- Izrazito ne volim kada ljudi izvlače iz konteksta, kao što je bilo u Puli. Dobro se zna što sam mislio i nije bilo riječi o Garciji i stranim trenerima u smislu kojem je to predstavljeno. Ali, to mi je realno dobro došlo jer se maknuo fokus s igrača na kojima je bio veliki pritisak. Protiv Varaždina vodimo 2:0, a ja vidim koliko nam je teško u psihološkom smislu. Ndockyt zabije pogodak i asistira, a ja ozbiljno razmišljam da ga zamijenim jer ne poštuje postulate koje sam zamislio. Logično, kako ću ga zamijeniti!? Toliko toga mi se miješalo u mislima. Kada smo bili na osam ili jedanaest bodova zaostatka, živjeli smo u nadi. No, kada si tako blizu, to je takav teret. Ali dok ne napraviš zadnji korak...
Priča s Garcijom je zapravo pomogla?
- Barem sam ja onaj tko će uvijek kazati što misli. Da imam nešto protiv Garcije, rekao bih to odmah. Nisam bez veze rekao Poms. Dolaze neki Teletabisi iz stranih zemalja i rade bez licencije. Nisam ja to kazao, pa to svi znaju. Je li Poms imao licenciju? Nije. Je li radio sedam-osam mjeseci, radio je. Je li Rochas radio s licencijom u dolasku, radio je. Moj prijatelj Roy Ferenčina bio je trener u Škendiji, a Pavo Crnac nije mogao sjediti na klupi jer mu je makedonski savez to zabranio. Baš razmišljam da se prijavim u Lufthansu za pilota. Nemam diplomu, ni znanje ali imam volju. I onda me ljudi nazovu i kažu: 'Nemoj tako Sopa...' Protiv Garcije nema ništa. Mislim da je seljačka zadruga kada mi na Drosini vadimo svoje lopte iz mreže jer zadržavaju igru. Nekada se tako radilo u Trebinju prije 35 godina. Pa tko te treba zaštiti, sudac, HNS. Ne zanima me, dajte mi da igram.
Bilo je još stvari koje su smetale Sopića.
- Kada igraš tri utakmice u tjedan dana, Lokomotiva ima deset dana između tih utakmica, mi osam a Istra sedam. Nikada ne dižem glas samo za sebe, neka svi imaju iste uvjete. Pa tko to slaže, ne znam. Mi u tri dana igramo protiv Rijeke i Hajduka, a netko za to ima pet dana. Nije isto.
Ali imate li dojam da je hrvatski nogomet ipak ušao u neko zdravije doba?
- Slažem se. Ove stvari događaju se vjerojatno samo zbog toga što smo mi treneri kreteni i nemamo svoju udrugu. Ovo će sada izaći u novinama i petorica će mi kazati: 'Pa nisi to trebao kazati...' Ma trebao sam i svaki put ću reći. To što neki novinari izvade iz kontekst, neka, to je vaš posao. Rekli su da sam i ja bio stranac zarađivao novac vani. Jesam, ali ničega ne bi bilo da nisam imao licenciju. Kod nas su licencije u dolasku. To nije normalno. Oni misle da sam ja vesla sisao. Pa ja sam se školovao 11 godina za Uefinu Pro-licenciju.
Pokazao je Sopić potom statuse spomenutih trenera u sustavu komet.
- To je netko omogućio. Zašto netko meni to ne da u Austriji, Azerbajdžanu, Emiratima. Nisam ja tamo radio zato što sam lijep.
Možda je Sopić potencijalni predsjednik trenerske udruge?
- Ja sam tu previše rezolutan. Treba nam neki pametan odvjetnik. Ja bih vjerojatno napravio više štete nego koristi. Postoji samo jedna istina i uvijek će tako biti. Svi mi isto mislimo, a 90 posto stoji po strano. Ali oni mene podržavaju, ma ne majstore, podrška mi je kada si sa mnom u prvoj liniji bitke, a ne da si u bunkeru 70 metara iza.
GALERIJA Poznato je kada 'velika četvorka' HNL-a kreće u europsku avanturu. Ovo su mogući protivnici
Pa dobro, oni u bunkeru mogu biti logistika?
- Da, da. Dobro, hvala ti... Svi mi tako mislimo, ali samo ja kažem.
Valjda vam je namijenjena ta uloga?
- Pa dobro. Ali samo netko mora doći iz saveza i kazati zašto je trener Sopić, a Janković sjedi na klupi? I onda kada nešto kažem, najlakše me kompromitirati i kazati da mrzim strance ili tamnopute igrače. Odmah sam pozvao svoje strance u klubu i objasnio sam da je to takva država.
Bi li vam lakše bilo da nastupite malo pragmatičnije?
- Da nakon utakmice pričam o tome kako smo igrali po planu i dobro stajali na terenu?
Pa da, ne bi bilo problema.
- Žena me pita kako se osjećam, nakon te hajke. Ma znate koliko me to briga. Bolje da ne pričam, jer onda bi bilo svega. Vi živite od pisanja, ja od svog posla. Prvi sam koji će se ispričati ako sam kriv, ali na Garciju nisam niti pomislio.
Nekolicina igrača u Sopićevoj svlačionici kazala mi je u povjerenju da je samo ovakvim trenerovim pristupom bilo moguće izvući momčad iz mentalnog ponora.
- Najlakši su sastanci kada izgubimo utakmicu, onda ih ne napadam jer znam da su mentalno 'u banani'. Kada pobijedimo, lakše im je ukazati na pogreške. Najjednostavnije se nositi s istinom.
Većini ljudi je najčešće baš suprotno?
- Znam. Ali moji igrači znaju da kod mene nema okolišanja. Uoči zadnje utakmice kazao sam im kako nije upitano da možemo izgubiti protiv bilo koga. Ali onaj tko nas želi pobijediti, mora ostaviti deset litara krvi na terenu. Protiv Hajduka smo izgubili 1:2 i bio sam ponosan na dečke. Rekao sam im: 'Dečki, prva benzinska crpka je moja. Koliko god možete popiti, sve je na moj račun...' Važno ih je podržati kada je teško. Kada pobijede, oni lete, menadžeri im pričaju priče o milijunima i kamionima. Onda ih drugi dan spustim da se najbolji igrač pita je li uopće igrao utakmicu.
VEZANI ČLANCI:
To su one Ćirine metode kada bi najboljeg igrača pitao: 'Sine, a kako se ti zoveš?
- (smijeh). Fučak, dobri duh s Grobnika, veliki pozitivac i jedan od onih koji nas je ostavio u ligi. Uvijek nešto ima za kazati, s dobrom namjerom. On zabije dva gola, a ja mu kažem što nije dobro radio. To mu jako teško pada. Namjerno ne naglašavam pogotke. Znam da si zabio dva pogotka, ali nisi radio ono što sam ti kazao. Fruk je riješio zadnju utakmicu, a prije nego sam preuzeo momčad, bio je ozlijeđen 45 dana. Potom je počeo trenirati, pa uganuo nogu i onda opet pauzirao 45 dana. Još puno prije rekao sam da bi on mogao biti jezičac na vagi zbog kojega bismo mogli ostati u ligi. Kada sam to izjavio, smijali su mi se. Nakon što smo Dinamu uzeli bod, u svlačionici je bio sprovod jer smo taj dan mogli pobijediti. Svi smo to znali.
'Ne boj se saznanja da nisu uspio, već da nisi probao, ispadanje nije opcija, amen' - to je natpis koji stoji na Sopićevom radnom stolu...
- To mi je kao molitva. Svako jutro to pogledam, s tim se budim i idem spavati, od 1. prosinca prošle godine.
Kojim još kanalima traži mudrosti?
- Volim uzeti takve stvari od pametnih ljudi i pisaca. To su neke univerzalne stvari koje možeš primijeniti u svakodnevnom životu. Nisam od onih koji će pročitati stotinu knjiga, ali postoje neke izjave i citati s kojima se vrlo lako poistovjetiš. Pomažu mi takve stvari kada mi je teško. Ne možeš se voditi sa stotinu misli, moraš biti fokusiran samo na jednu koje se držiš.
Kratko sam Sopiću pročitao sažetak knjige 'Tko preživi, pričat će...' Gdje ste se prepoznali u toj priči s Divljeg zapada i borbe glavnog junaka priče, samog protiv svih?
- (smijeh) Vjerovao sam u naš uspjeh od prvog dana. Bili smo zadnji na ljestvici, a tek smo trebali igrati protiv najjačih. Fotografirao sam naslovnu stranu knjige i postavio sam je kao ikonu naše WhatsApp grupe. Ta sintagma mi je bila potrebna u okolnostima u kojima smo se našli. Pa sve nas koji smo radili na ovom mukotrpnom projektu, žene, djevojke i ostatak obitelji doma je viđao samo u prolazu. Mi smo ozbiljno trenirali na Staru godini. Steenvoorden me molio da ode nekoliko dana u Nizozemsku svoje tek rođeno dijete pokazati roditeljima. Nisam ga pustio. Rekao sam mu: 'Nisam tiranin, ali neka oni dođu k tebi u posjetu...' No, nakon što je dobio treći žuti karton, pustio sam, ga. Nisam ja ograničen trener, imali smo jedinstven cilj kojemu smo bili posvećeni svi. Nema tu priče o ženi ili djeci. Sveti cilj bio je ostaviti Goricu u ligi. Ljudi su to prepoznali i dosta nas je navijača bodrilo u zadnje vrijeme.
GALERIJA Bišćan se nije šalio: Dinamo s četiri pogotka svladao Šibenik
Na zadnjoj utakmici skandirali su Sopićevo ime. Što mu to znači?
- Lijepo je jako. No, da mi sad to nešto posebno znači...
Sopić često priča o energiji. Pravi razliku između one koju izaziva trener, ali i neka viša sila...
- U cijeli projekt ostanka utkano je toliko rada, energije. Nije to samo energija, jasno vam je koje su to varijante kada sam htio zamijeniti igrača koji zabije i asistira u svega dvadesetak minuta...
Pa kako ćete zamijeniti takvog igrača?
- Ne može deset igrača patiti zbog samo jednog. Čak ni ako zabija pogotke. Kada ću trenirati neke veće klubove, onda ću takve stvari možda i tolerirati. Zato što će ostatak momčadi moći anulirati to što netko ne odrađuje svoj posao. Nije pošteno prema ostatku momčadi.
Čije ćete savjete najradije prihvatiti?
- Prije utakmice s Hajdukom pričao sam s Krunom Jurčićem. Pričali smo o ideji kako želim protiv Hajduka igrati u sustavu 4-4-2. I onda me neki analitičari u raznim podcastima kritiziraju u stil: 'Pa tu se javlja ovaj ili onaj problem...' Pa znam ja kakav se problem javlja. Nisam mutav. Ali ako hoću zabiti pogodak, moram igrati s dvije špice. Ne briga me što je Hajduk s druge strane. Pa mi tada šest utakmica nismo zabili pogodak. Normalno da ćemo trpjeti u obrani. Nemam problema ni sa čim, samo s vremenom, ako ga nemam.
Od koga ste do sada najviše naučili o tim stvarima?
- Kao igrač sam najviše naučio od Krune Jurčića kada je bio trener. Zatim od mog nekadašnjeg trenera u Ahlenu, Uwea Rapoldera. Bio sam kapetan u puno klubova pa sam već tada počeo voditi. No, tu bih isto izdvojio i od Wernera Loranta. Svi naši treneri koji misle da gaze igrače, to je sve smiješno.
Od njega ste pokupili onu foru s treningom u jedan sat ujutro?
- To je bilo dogovoreno već ranije. Kod mene nema demokracije, o nekim se stvarima ne raspravlja. Iznad mene su Nenad Črnko i Mario Brkljača koji mogu odlučiti dovesti nekoga drugoga. I tom je u redu. No, taj trening mi se savršeno uklapao u periodizaciju u tom trenutku. Isto tako, kada treniraš u jedan ujutro, nakon što pobijediti 4:0 u Šibeniku, šalješ snažnu poruku koja jasno kaže: 'Gospodo, mi nećemo ispasti iz lige...' Jako bi mi bilo nezgodno da sam u tom trenutku trener ili igrač Šibenika.
Dobro, malo je ta metoda nelogična s obzirom na univerzalne standarde?
- A što su to univerzalni standardi, nešto na što smo naviknuti. Stalno mi spominju nekonvencionalne metode nekih naših trenera o dionicama 100 puta 100. Sjećam se da smo kod trenera Loranta, nakon 0:4 poraza u Freiburgu, u devet ujutro istrčali 46 puta 500! Oko igrališta smo imali jedan brzi i jedan lagani krug. Isto trči onaj koji je doma gledao utakmicu i onaj koji je igrao 90 minuta u Freiburgu. Ja sam završio negdje oko 12.30, Darko Anić, zlatna kopačka Belgije i moj prijatelj, bio je gotov oko 13.20. Ljudi su puzali, povraćali... Sljedeću utakmicu igramo doma, Lorant uđe u svlačionicu, izdiktira momčad i kaže: 'Tko ne trči na utakmici, trčat će na treningu...' - i iziđe. Nema priče o taktici niti bilo čemu sličnom. U 17. minuti vodili smo 3:0. Toliko o nekonvencionalnim metodama.
Mislite li da vas zbog vašeg nastupa ljudi više vole ili vas gledaju kao nekog čudaka?
- Ma baš me briga kako me gledaju. Mogu trenirati Real Madrid ili biti bez posla tri godine, uvijek ću piti kavu s istim ljudima, na istom mjestu. Ljudi imaju pravo misliti što god žele, to je demokracija. Onaj tko me poznaje, zna kakav sam. A najviše me u životu muči nepravda, za to nemam tolerancije.
Što nakon Gorice, novi iskorak?
- Najprije moramo raščistiti jednu stvar. Dvije godine sam bio bez posla. Nije me smetalo što nemam posla, no najviše me smeta kada zoveš za posao onda ti s druge strane lik kaže: 'Neka te gurne politika, Sveti Petar, Isus...' A najjednostavnije bi bilo: 'Dobar dan, može CV? Može. Ružan si, ćelav si i ne možeš trenirati...' Nema problema. Ali kod nas CV nije važan. Ljudi ne znaju ni prenijeti gdje sam bio i što sam radio. Imao sam i nekih neloših epizoda. Preuzeo sam Rudeš, pa 13 kola nismo izgubili, a pa onda izgubimo u Sinju pod nerazjašnjenim okolnostima...
U Sinju? Nema šanse...
- Sve je jasno. Sa Zoranom Mamićem uzeo sam prvenstvo i kup, poslije toga s mladom momčadi prvi put ostvarimo deset pobjeda za redom, pa u nekim Emiratima napravimo uspjeh. U Azerbajdžanu sam momčad Sabaha spasio od ispadanja, dovedem ih dva boda od Europe. To prvenstvo je prekinuto zbog korone. Nazvao me tamošnji predsjednik i kazao da bi oni sljedeće sezone htjeli biti drugoplasirani. I ja bih htio imati dugu crnu kosu. Ne ide to tako i raziđemo se. Bio sam pomoćnik Cici Kranjčaru, ušli smo u Ligu prvaka i klubu donijeli 65 milijuna eura. S najvećim gospodinom i trenerom - Cicom Kranjčarom. Nema dalje od njega, a to što su ga ljudi u klubu tada potrošili na takav način, to je žalosno. Svakog od nas ne vole na svoj način. Mene možda zato što sam ćelav. Žena mi je rekla da je Senijada Ibričić presadio kosu.
Možda bi to bio i za vas pravi potez?
- (smijeh). Pa kaj si lud... S Ibrom sam igrao, pitat ću ga za broj telefona, pa ću ga baciti...
VEZANI ČLANCI:
Pas i zec su isto vjerovali u vaš uspjeh?
- Žena i djeca su išli na sva putovanja. Najvažnije je imati podršku obitelji, Michel, Leon, Tiffany, Coco, Rio... To je familija. Ljudi koji nemaju životinje, ne mogu shvatiti tu ljubav. Nevjerojatno je kako ti životinje otvore srce. Jako mi je teško o tome pričati s ljudima koji nemaju životinje. Osam stotina puta sam bolji čovjek otkako imam životinje. Kada dođeš doma navečer ti lakše odu brige. Uz tu obiteljsku podršku. Kada s tobom proživljavaju pobjede i poraze.
Željko Sopić je zapravo veliki emotivac, a rabijati izgled macho tipa zapravo je krinka?
- Da, ja sam veliki emotivac. Jako mi je teško bilo u 88. minuti utakmice s Varaždinom. U toj cijeloj euoforiji i ludilu dođe ti suza na oko, a moraš ispast korektna prema kolegi Kovačeviću na suprotnoj strani. Nemaš vremena ni zaplakati, a dođe ti da zaplačeš, od sreće. Jer, ovo što smo napravili... Napravit će ljudi i više u budućnosti, no što vrijeme bude više prolazili, jasnije će svima biti dimenzija ovog uspjeha. Pogledajte kako sada gledamo na brončanu medalju u Francuskoj, pa srebro, pa bronca... Sada nam je to normalno, a za tri godine ćemo drugačije govoriti. Od minus jedanaest na plus pet, mi smo Gorica, ne Dinamo. Jer 60 milijuna nasuprot tri milijuna proračuna. Dvaput smo igrali s njima korektnu utakmicu. Bez obzira na to što sam dečkima dao slobodno do srijede, u nedjelju će istrčati samo s jednom mišlju, kako pobijediti. Dinamo je najbolji, bez konkurencije, imaju vrhunskog trenera Igor Bišćana koji im je legao kao as na desetku. Možda ćemo dobiti pet komada, ali ne idemo tamo na izlet. Nećemo mi igrati kao neki koji su osigurali status. Špalirom ćemo pozdraviti Dinamo, a onda tko koga. Naravno, oni su favoriti ali mi smo puno rasterećeniji - zaključio je Sopić.
Nogomet u HNL-u bio bi bolji, puno bolji, kad bi bilo više ovakovih znalaca poput Sopića. (Počeo sam pratiti NK Goricu isključivo zbog njega). A za Ponsa ,čovjeka bez potrebnih papira, posvema je u pravu. To je već naglasio isio i Ilija Lončarević.