Lena Stojković, najlakša članica hrvatske tekvondaške reprezentacije (46 kg), postala je svojevrsno jamstvo da ćemo na velikim natjecanjima slušati hrvatsku himnu. Nakon dva europska i dva svjetska zlata, Lena je bez izgubljene runde osvojila i zlato na Europskim igrama što znači da je iza nje preko 20 uzastopnih pobjeda u najjačoj svjetskoj konkurenciji.
- Dok sam slušala himnu i ja sam razmišljala kako je lijepo zaredom slušati "Lijepu Našu" - kazala je ova pomalo nestvarna sportašica koja iz svoje urođene skromnosti sve pojednostavljuje pa tako i ove četiri uvjerljive pobjede na Europskim igrama:
- S nekima sam se već ranije borila i trener Veljko Laura i ja smo ih dobro znali pa sam trebala biti samo usredotočena i držati tempo. Neke su protivnice pak bile nove pa nam je malo trebalo da ih pročitamo.
Kakav je "okus" najnovijeg zlata?
- Lijepo je da sam nakon svih ovih natjecanja u prvom dijelu sezone uspjela ostati usredotočena i spremna boriti se dobro. Zadovoljna sam što sam na ovaj način završila prvi dio sezone. Sada ćemo odmoriti, možda dobijemo i 10 do 15 dana za predah, pa ćemo početi s pripremama za drugi dio godine u kojem nas čeka niz Grand Prix turnira na kojima će se moći osvojiti olimpijski bodovi.
A oni su za sve tekvondaše, ovog časa, najvažniji.
- Ja s Europskih igara nosim 40 bodova koji će se uračunati tek krajem mjeseca pa tako ne znam što će to značiti za moj plasman na olimpijskoj rang-listi.
Da ni ona nije svemoguća vidjelo se na nedavnom Grand Prixu u Rimu, održanom samo tjedan dana po Svjetskom prvenstvu, gdje se "poskliznula".
- Izgubila sam već u prvom kolu od odlične Iranke. Ja se jesam dobro borila no možda u glavi nisam bila prava. Možda to jest bila posljedica psihološke istrošenosti nakon osvajanja drugog svjetskog zlata u nizu. Nije da sam se loše borila, da nisam imala snage, no možda u glavi nisam bila prava.
Borilišta trećih Europskih igara prilično su raspršena po Poljskoj a tekvondaši su od Krakowa, središta Igara, udaljeni tri sata vožnje. Je li Leni žao što tekvondaši nisu u Sportskom selu u Krakowu nego su izolirani u gradu koji se zove Krynica-Zbroj u kojem se nalaze najpoznatije poljske toplice.
- Ne znam kako je u Sportskom selu pa mi možda nije toliko žao. Možda nemamo interakcije s drugim sportašima, no svi smo mi tekvondaši ovdje zajedno a meni je dovoljno da sam s mojom ekipom. Sada su na redu drugi kolege i kolegice iz reprezentacije i treba za njih navijati. Tijelo više nema snage ali je ima u glasu kojeg treba potrošiti na navijanje - poručila je zlatna Lena.
