Unatoč političkom konsenzusu pod teretom izbora, ostaje pitanje može li zakonska konverzija kredita u švicarcima proći ustavnopravne testove. To analiziramo na temelju ustaljene prakse Ustavnog suda u rješavanju zakonskih ograničenja prava i sloboda.
1. Hoće li Ustavni sud o ustavnosti konverzije odlučiti prije ili nakon izbora?
Ustavnom sudu je vlastiti kredibilitet iznad svega, ali kako god postupe, mogu utjecati na birače. Potvrdi li se ustavnost, bio bi to jak vjetar u predizborna jedra vladajućih, a oni bi i negativnu ocjenu iskoristili za otvaranje još jedne fronte, uz banke, što Ustavnom sudu ne treba. Uostalom, opravdavaju li izbori odstupanje od uobičajenog roka odlučivanja. Ali može li se sada šutjeti pa poslije izbora utvrditi neustavnost izbornog aduta vladajućih? Svi bi rekli: "Bili ste dužni upozoriti birače. Niste štitili svoju neovisnost i izbore, nego bivšu vlast".
2. Jesu li zakoni o konverziji proceduralno neustavni?
Država se upliće u dvostrani pravni posao u korist jedne i na štetu druge strane. I to uz ratoborne i prijeteće izjave premijera i ministara, koje su izborno korisne, ali ne ulijevaju povjerenje u pravednost i uravnoteženost rješenja. Banke i udruga Franak nisu ništa znali, a i HNB je konačna verzija zakona iznenadila, na HTV-u je rekao viceguverner Vedran Šošić. Javne rasprave nije bilo, a nepoštivanje procedure po znanom stavu Ustavnog suda nije u skladu s duhom parlamentarizma te "ne nailazi na povjerenje građana, a istodobno podriva i njihovo povjerenje u demokratske institucije". Odgovor banaka, a i amandmani Vlade u "pet do 12", govore da je rasprava bila nužna. Zakoni stupaju na snagu 30. rujna! Ustavni sud 2013. upozorio je na zabrinjavajući običaj donošenja zakona po hitnom postupku, što Poslovnik Hrvatskog sabora dopušta samo izuzetno. Razlozi moraju biti opravdani i podrobno obrazloženi, a jedan od mogućih je i "otklanjanje poremećaja u gospodarstvu", na što se Vlada pozvala. Je li to uvjerljivo i opravdava li hitnost? Što bi se dogodilo da se zakoni primjenjuju od siječnja kad istječe zaštita tečaja za kredite u švicarcima?!
3. Može li Ustavni sud pokrenuti postupak ocjene i do konačne odluke odgoditi konverziju?
Može, i ta je privremena mjera možda i najizglednija i najneutralnija jer ne prejudicira konačnu odluku o meritumu. Tu bi odluku trebali hitno donijeti radi otklanjanja mogućih komplikacija jer banke već imaju opsežan posao, a od 15. studenoga prijete im ozbiljne globe ne ponude li 53.000 novih ugovora.
4. Padaju li zakoni na retroaktivnosti?
Ustav dopušta da "iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno (retroaktivno) djelovanje". Vlada je opravdanje našla u izuzetno otežanom položaju jedne ugovorne strane te mogućem pogodovanju druge strane, a zbog okolnosti za koje pogođena strana (potrošač) nije kriva. To je detaljno obrazloženo pa se može zaključiti da je Vlada svladala tu prepreku. Moguća je jedino dvojba je li suštinski čitav zakon retroaktivan, što Ustav ne dopušta, jer se prekršajne i tehničke odredbe vežu uz retroaktivno uređenje odnosa banaka i potrošača.
5. Ima li konverzija legitiman cilj?
Bude li se Ustavni sud bavio suštinom, to će biti prvo pitanje. Tako je cilj ograničenja pušenja na javnim mjestima bio zaštita zdravlja i to je Ustavni sud ocijenio legitimnim, kao i legalizaciju bespravne gradnje. Ključna je ustavna odredba prema kojoj se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se "zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje". Možda je zato Vlada, paušalno bez argumenata, spomenula da krediti u švicarcima ugrožavaju zdravlje ljudi jer je to i cilj za realizaciju kojeg Ustav iznimno dopušta ograničenje poduzetničke slobode i vlasničkih prava. Ali, notorno je baš suprotno. Zdravlje dužnika u švicarcima nije bolje ni lošije od zdravlja pogođenih kreditima u eurima ili kunama, ili pogođenih porezima.
Ipak, Vlada bi mogla proći test legitimnosti. Jer, izrijekom obrazlaže da je cilj konverzije "osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome se vodeći načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u eurima. Također, konverzijom se predviđa raspodjela troška konverzije između vjerovnika i dužnika na način da svaka strana snosi određeni trošak sukladno svojim mogućnostima, a uvažavajući pri tome osnovno načelo da stvarno isplaćena ekonomska supstancija pojedine od strana ne bude umanjena ili neravnopravno povećana na teret druge strane." Dakako, ako je sve tako kako Vlada tumači.
6. Jesu li ograničenja prava banaka razmjerna cilju koji se želi postići – zaštita potrošača?
Prema Ustavu, "svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju". Je li konverzijom postignuta pravedna ravnoteža između postavljenog cilja i primijenjenih sredstava? Je li teret konverzije pravedno (ili uopće) raspodijeljen? Je li u redu što je zakon motiviran socijalnom pravednošću, neosjetljiv prema različitim kategorijama dužnika pa jednako tretira imućne, obijesne pa i špekulante, kao i socijalno ugrožene koji su kredit uzimali za prvu nekretninu? Je li opravdano dio troška konverzije za sve njih posredno prebaciti i na porezne obveznike? Prolazi li sve to test razmjernosti cilja i sredstva? Kao i 45-dnevni rok dan bankama za izračun i prijedlog novog ugovora, uz prijetnju visokim globama (80.000 do 200.000 kuna za banke i 10.000 do 50.000 za odgovorne osobe). I sve to u kontekstu likovanja ministra financija koji se veseli što bi mogao uprihoditi milijune za proračun. Vlada bi na tom ispitu mogla pasti ako se isti cilj mogao postići i s blažim mjerama. Primjerice, rok od šest mjeseci dan vlasnicima javnih prostora da svoj rad i poslovanje usklade s odredbama o zabrani pušenja Ustavni je sud ocijenio prikladnim jer se njime ne narušava pravna ravnoteža između zaštite poduzetničkih sloboda i vlasničkih prava s jedne i javni interes zaštite zdravlja s druge strane.
7. Pada li konverzija na testu jednakosti?
"Različito uređenje prava i obveza smatrat će se diskriminirajućim ako to razlikovanje nema objektivnog i razumnog opravdanja, što znači: takvo koje ne teži legitimnom cilju i/ili ne postoji razumna razmjernost između primijenjene mjere i cilja koji se njome nastojao postići ili adresati takve mjere snose prekomjerni teret. Bitno je i pitanje širine područja slobodne prosudbe zakonodavca u propisivanju takve razlike u postupanju s obzirom na pravno područje o kojemu je riječ u svakom konkretnom slučaju", obrazloženje je Ustavnog suda i ovdje primjenjivo. Dakle, postoji li razuman razlog za različit tretman potrošača koji su istoga dana uzeli kredit, ali na različito razdoblje pa se na onaj koji je otplaćen konverzija ne odnosi, kao ni na tvrtke, osim ako nisu preuzele konvertibilni kredit? No, ako to jest sporno, zakoni se mogu dopuniti.
>> Linić: Banke i bankari najodgovorniji su za dužničku krizu, tu nema dvojbe
>> Što je dobio na franku, Milanović gubi na migrantima
Neka padnu na ustavnom sudu no onda će pasti maske...kakav je to sud koji bi rušio zakone na osnovu diskreciijskih načela ,odnosno na proizvoljnoj interpretaciji...a ne ruši ugovore u CHF za koje je dokazano da su nezakoniti..tako brzo sazivanje ustavnog suda bi stvarno pobudilo sumnju u pristranost jer inače im treba vječnost da se sastanu