Soči, najpoznatije rusko ljetovalište, a uz to i domaćin
kontroverznih zimskih Olimpijskih igara 2014, danas bira
gradonačelnika na izborima koji bi, ne pobijedi li režimski
kandidat Anatolij Pahomov, mogli zadati goleme probleme Kremlju
i vrhovnom ideologu projekta - ruskom premijeru Vladimiru
Putinu. Sočijci, naime, sve oštrije i masovnije negoduju
zbog,
kako tvrde mnogi - grandomanskih graditeljskih planova koji
bezočno ignoriraju zakone, raseljavanja građana s atraktivnih
lokacija na koje su šapu položili najmoćniji ruski oligarsi,
te
niza megaprojekata koji prijete ekološkom, prometnom,
kanalizacijskom i socijalnom kolapsu grada.
Na valu masovnog nezadovoljstva pokušava zajahati
50-godišnji
Boris Nemcov, jedan od najpoznatijih i najprepoznatljivijih
političara u Rusiji, danas partner Garija Kasparova u
marginalnom, ali na zapadu budno praćenom antirežimskom pokretu
Solidarnost. Mladoliki Nemcov krajem 90-ih se isticao kao
vicepremijer koji je zagovarao postkomunističku
tržišno-socijalnu reformu, ali i bombastično napadao
omražene
oligarhe Jeljcinove ere. Neustrašiv, prgav, rječit,
kompetentan,
nametljiv (neki ce reći - i narcisoidan), a uz to visok,
crnomanjast i sportske građe (redovito na vrhu liste
najpoželjnijih političara kod Ruskinja), Nemcov je 90-ih slovio
za možda najizglednijeg Jeljcinovog nasljednika. No državnicka
karijera strmoglavila mu se uslijed financijskog kolapsa 1998.
godine. Danas je žestoki kritičar Vladimira Putina, ali nakon
podosta godina na rubovima političke scene, tek s kampanjom u
Sočiju dobio je priliku ozbiljno stati na žulj rezimu.
Suočen s totalnim bojkotom sočijskih medija, bez mogućnosti da se
oglašava, a kamoli iznosi svoje stavove u medijskim
izvješćima i
debatama, Nemcov, inace rođeni Sočijac, u predizbornoj se
kampanji okrenuo mini mitinzima i maratonskoj seriji druženja s
građanima na kojima je demonstrirao silnu energiju te
svojevrsni »ja mogu, i postići cu nemoguće»
optimizam koji, u
smjesi s Nemcovljevom elokvencijom i pojavnošću, pomalo
podsjeća
na Obamu. Nakon jednog od takvih druženja s gradjanima dao je
intervju za Večernji list.
Koje vam mogućnosti da
utječete na pripreme Olimpijskih igara
otvara gradonačelnicka fotelja?
Kao prvo, gradonačelnik raspolaže gradskom zemljom, pa se ne
preporuča raditi Olimpijadu ako se gradonačelnik nije složio s
planom i potpisao rješenje o dodjeli teritorija. Kao drugo,
gradonačelnik regulira radne odnose, može ugovoriti kvote koje će
osigurati da na poslovima pripreme za domaćinstvo budu
zapošljavani Sočijci, a ne sezonci sa strane. Kao treće,
gradski poglavar odgovara za pravne uvjete ljudi koji se
raseljavaju i ako tu stavi veto – ljude se protiv njihove
volje ne može raseliti. Naravno, odgovara i za ekololšku
situaciju; ako se ona bude narušavala, može obustaviti
radove.
Zadaća budućeg gradonačelnika jest zaštititi Socijce od
Olimpijade; gramzivci koji žele raseliti 3000 ljudi,
uništiti
najbolje i po meni posljednje rusko ljetovalište-lječiliste
–
imat će posla s gradonačelnikom.
Mnogi sumnjaju u
Vaše sanse obzirom na rezimsku kontrapropagandu
i medijsku cenzuru. Kako biste realno ocijenili svoju snagu na
ovim izborima?
Sociološki gledano, drugi krug je neizbježan, a u njemu ćemo
biti
aktualni gradonačelnik Pahomov i ja. A svi koji su bili za
komuniste, Lebedeva (isključen iz kampanje zbog navodnih
financijskih nezakonitosti, op.) i druge, dat će glas meni, jer
to su protestni birači. Oni nisu za mene, nego protiv režima.
Izborna komisija 15. je travnja donijela rješenje kojim se
dozvoljava da na izborima glasaju građani s privremenim
boravkom u Sočiju, čak i ako su građani druge zemlje, ali
imaju rusku putovnicu. Pretpostavlja se da je akt donesen
prvenstveno kako bi se omogućilo glasanje gastarbajterima iz
obližnje Abhazije (koji su proteklih godina masovno dobijali
dvojno državljanstvo), zemlje koja od Olimpijade očekuje
preporod za svoju ratom i izolacijom uništenu ekonomiju...
To je nasilje, naprosto nasilje! Spremaju se na masovnu
falsifikaciju. Počeli su s trpanjem ljudi u autobuse kako bi ih
slali na glasanje pod prijetnjom da im neće dati plaće, ili da će ih
maknuti s posla. Nije im bilo dovoljno, pa sada rade ovo.
Zapravo se smrtno boje da ću ja postati gradonacelnik. Stvorili
su atmosferu posvemašnjeg straha. Jesi li vidio onog momka
na
susretu s građanima, koji je rekao da se boji dati mi ruku pred
kamerama, da ga ne bi vidjeli i izbacili s fakulteta? Taj strah
je realan, itekako. Čak se i moji najbliži rođaci, poput sestre
koja je jedna od najpoznatijih gradskih umjetnica, boje viđati
sa mnom iz straha da će im na poslu nasapunati dasku. Evo,
poprčaj s Nastjom (pokazuje na mladu djevojku u stražnjem
dijelu svog predizbornog kombija, op). Nju su pratili,
prijetili, a zatim i istukli jer je pokušavala izvejstavati
o
mojoj predizbornoj kampanji.
Dosta se pisalo i o
nedavnom napadu na vas, kada su vas ispred
predizbornog staba poprskali amonijakom. Pisalo se da je napadač
bio odjeven u žensku odjecu,...
Sve je jasno. Policija je istražila slučaj i našla tog
transvestita. Pokazalo se da je riječ o press sekretaru lokalne
podruznice pokreta Nasi – proputinovske mladeži, inače
poznate
po huliganskim metodama. Koliko znam, nije pretprio nikakvih
posljedica, osim što ga je nakon toga navodno ostavila
djevojka. Zbog pritisaka iz Krasnodara, policija u Sočiju nije
podizala kaznenu prijavu, pa je sada u tijeku građanski proces
«naših» protiv
«njihovih» u Moskvi.
Koga držite
najodgovornijim za stanje u kojem se nalazi Soči?
Putina. Putina i Tkacenka (Guverner Krasnodarskog kraja, op.).
Odgovornost je i na medijima. Totalna cenzura nije
karakteristika samo kubanjskih medija, nego i federalnih.
Nijedan federalni kanal ne prati izbore u gradu domaćinu
Olimpijskih igara, kultnom ljetovalištu... Tu su i
specijalne službe,
upravljane od strane Putina, koje se aktivno miješaju u
izbore.
To vam je zapravo jedan tandem bezakonja kubanjskih i federalnih
vlasti.
PROBLEMI S DIJASPOROM