Osam godina nakon ubojstva ruske novinarke Ane Politkovskaje u ponedjeljak su u Moskvi osuđena petorica njezinih ubojica, dvojica su dobila doživotni zatvor. Sad se tako zna tko je bio u zasjedi i povukao obarač, no tko je ubojstvo naručio, ostalo je nepoznato. Novinarka kojoj su puno puta prijetili, trovali je, organizirali i lažnu egzekuciju, životom je platila svoj rad koji je bio velikim dijelom posvećen razotkrivanju priča iz Rusije Vladimira Putina. Takvim Rusima najteže pada to što Zapad, kako piše Politkovskaja u knjizi “Putinska Rusija”, “radosno pozdravlja Putina. Prije svih, njegov obožavatelj i europski fiškal Berlusconi, pa Blair, Schröder, Chirac, a nije zakazao ni Bush mlađi”. U mnogim zapadnim zemljama Putin ima podržavatelje i sada, nakon što su njegove geopolitičke vizije i apetiti ugrozili mir u Europi. Mnogi su novinari i u Hrvatskoj s divljenjem govorili o “velemajstorskoj” akciji oko Krima ili tvrdili da se američke akcije u svijetu pokušavaju prikriti parolama o uvođenju demokracije i obrani ljudskih prava, jer da SAD ide samo za naftom. Iz ruske ili ukrajinske perspektive, pogled je ipak drukčiji. Primjerice, nevjerojatne običaje u ruskoj vojsci otkriva u svojoj knjizi Politkovskaja: Vojska je to u kojoj je samo u jednoj godini od batina izginulo više od 500 ljudi! Jer, časnici tuku vojnike, zlostavljaju ih na sve moguće načine, ponekad i do smrti, zatvaraju, zakapaju u zemlju, a za to nitko ne odgovara.
“Putin je opasan za cijeli svijet”
U travnju ove godine Rusija je izgubila još jedan spor pred Europskim sudom za ljudska prava, kojem su se obratili roditelji 19-godišnjeg vojnika Mihajla Perevedenceva: otišao je u vojsku i ubio se, rekli su starješine, a zapravo je bio žrtva nasilja u sistemu koji se zove “dedovščina”, u kojem stariji i časnici muče vojnike kako god im padne na pamet. Rusija je povrijedila pravo na život mladog vojnika. Politkovskaja, novinarka koja je doživjela 48 godina i dobila 17 međunarodnih nagrada, piše i o zločinima ruske vojske u Čečeniji, iživljavanjima nad civilima. O običajima pripadnika ruske tajne službe FSB, nekadašnjeg KGB-a, iz koje je potekao i Putin, koji reketare sitne poduzetnike ako ne iskažu odanost Putinu. Putin je krajem prošle godine, uoči Olimpijskih igara u Sočiju, iz zatvora osam mjeseci prije isteka pune kazne pustio Mihajla Hodorkovskog, nekadašnjeg tajkuna i svog jedinog ozbiljnijeg oponenta. Ruski oligarsi na zlu su glasu i to što ih je stavio pod kontrolu na različite načine mnogi su u svijetu pozdravili. “U nekoliko godina slomio je politički i gospodarski utjecaj oligarha, natjeravši ih na azil (Berezovskog i Gusinskog), podčinivši ih (Abramoviča i Deripasku) ili zatvorivši (Hodorkovskog)”, piše politolog Zdenko Kačić Movrić u svom radu “Putin i ‘silovici’ u obnovi jake države”, objavljenom u časopisu “Političke analize” Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. U međuvremenu, Boris Berezovski nađen je mrtav u kući svoje bivše žene u Engleskoj, istraga je zaključila da je riječ o samoubojstvu iako sve okolnosti nisu sasvim razjašnjene, njegova kći Jelisaveta prvo je bila uvjerena da je riječ o samoubojstvu, a kasnije je u to posumnjala.
No, možda je važnije zapamtiti što joj je rekao otac: “Putin je opasan za cijeli svijet.” Putin je preko ruske granice mogao krenuti tek nakon što je Rusiju dao u ruke bivšim svojim kolegama iz tajne službi. “Gotovo 40 posto državnih dužnosnika koje je Putin imenovao nakon što je postao v.d. predsjednika došlo je iz obavještajno-sigurnosne sredine”, piše Kačić Movrić. To nije diglo Rusiju na noge, jer su ankete pokazale da velika većina Rusa, 60 do 80 posto, ima povjerenja u FSB, uvjereni su, ističe ovaj autor, da su pripadnici tajnih službi svojevrsna avangarda koja je zemlju izvukla iz kaosa i neimaštine u koju su mnogi upali u Jeljcinova doba. Nakon aneksije Krima, Putinov je rejting uzletio u nebo, ovih dana počela je prodaja i majica s Putinovim likom u stilu “top guna”, na konju, na krimskoj plaži... Međutim, i o rejtingu se može raspravljati, piše ruski književnik i novinar Viktor Šenderovič, a prenosi nedavno napadnuti srbijanski sajt Peščanik. “Rejting podrazumijeva konkurenciju i zato rastući rejting nekog zapadnog političara znači da njegovu djelatnost podržava veći broj birača nego jučer. Rastući Putinov rejting u uvjetima totalne propagande bez ijedne, makar i minimalne šanse za oponente, pokazuje samo stupanj efikasnosti te propagande. Temperatura koju pokazuje termometar dobro protrljan o vunenu tkaninu ne može biti osnova za dijagnozu, osim možda za psihijatrijsku”, ciničan je Šenderovič.
I zaista, kad se govori o Putinovoj golemoj popularnosti, upada u oči da su dvojica jedinih protivnika davno ostavila svaku političku nadu, jedan je vođa komunista Genadij Zjuganov, drugi i u nas poznati radikal ili ridikul, kako vam drago, Vladimir Žirinovski. Možda bi ankete izgledale drukčije da je Putinu protivnik netko drugi, netko od onih koje je spremio iza brave, primjerice Hodorkovski, no on se gotovo ne oglašava otkako je spasio živu glavu iz Rusije, gdje se već najavljivalo i novo suđenje nakon odslužene kazne za navodne porezne utaje. Međutim, za razliku od ruskog suda, Politkovskaja tvrdi da je velika naftna kompanija Jukos, dok je bila u vlasništvu Hodorkovskog, bila “najtransparentnija kompanija u cijeloj našoj korumpiranoj zemlji, koja je poslovala u skladu sa svjetskim financijskim pravilima i uz to davala 5 posto dobiti za financiranje sveučilišta i dječjih domova”. Treba li vjerovati njoj ili ruskom sudu? Jedan od ruskih sudova na zatvorske je kazne osudio i pripadnice Pussy Riot, iako, tvrdi Šenderovič, ne postoji kazneno djelo za koje su one osuđene. “Kad sam odlazio na suđenja Hodorkovskom, mislio sam da ništa apsurdnije ne postoji. Ipak, koracima od sedam milja do nas je stigla pravoslavna varijanta Irana. U našem građanskom sudu čuju se nove pravne kategorije, sudac pita svjedoke jesu li aktivistice Pussy Riot puštale nepravoslavne zvuke, jesu li imale nepravoslavne izraze lica. Sudac se svako malo iza zatvorenih vrata potiho dogovara s tužiteljem. To više nije sud, to je inkvizicija”, komentira. Postaje li Rusija zaista pravoslavna varijanta Irana? Ideološki plan za to postoji već dugo, u djelu Aleksandra Dugina, politologa i sociologa kojega bi se moglo nazvati ruskim Dobricom Ćosićem. Dugin je savjetnik predsjednika Dume, sveučilišni profesor vezan s vojskom i vlašću Vladimira Putina. Jedno od njegovih djela prevedeno u Beogradu 2004. godine “Osnove geopolitike” daje uvid u zastrašujući sklop nevjerojatnih ideja i planova u kojima ima mjesta za sve, osim za ljude.
Njemačka u ulozi saveznice
O Duginu se u Beogradu ozbiljno raspravlja, možda i zato što prema idejama tog ruskog ideologa Srbija i srpski dio Bosne pripada – jugu Rusije! Naime, Dugin je otac ideje Euroazije, velikog bloka zemalja koji bi predvodila Moskva i koji od Rusije ide na tri strane svijeta, na zapadu do Banje Luke, do Mandžurije na jugu. Bavi se i Hrvatima. “Hrvati su tradicionalno predstavljali etnos potpuno integriran u katolički sektor germanske Srednje Europe. Oni Hrvati koji su pozdravili stvaranje Jugoslavije išli su, u izvjesnom smislu, protiv vlastite geopolitičke i vjerske tradicije”, piše Dugin, ali ipak, piše, ima i dalje izgleda da se i Hrvatska orijentira na istok: “Prema zahtjevima Hrvata treba se pažljivo odnositi. U slučaju da se kod njih pojave antiatlantističke težnje, Hrvati u perspektivi mogu postati pozitivna unutareuropska sila.” Kako Dugin vidi Zapad? “Postupno se osobitost ideologije Zapada uobličila u univerzalnu formulu ‘ideologije ljudskih prava’, koja je postala glavni princip SAD-a. Pojmovi kao što su napredak, liberalizam, ljudska prava, sad su za većinu postali pozitivni termini. Umjesto demokracije i ljudskih prava, Istok teži totalitarizmu, socijalizmu i autoritarizmu, tu u središtu nije čovjek sa svojim ‘pravima’ i ‘individualnim vrijednostima’, nego nešto izvanindividualno, izvanljudsko, bilo da je to društvo, nacija, narod, ideja, pogled na svijet, religija, kult vođe. Tipični oblici takve antizapadne civilizacije su SSSR, komunistička Kina, Japan do 1945., Homeinijev Iran”, piše Dugin. A Ukrajina? To je zemlja koja nema nikakvog geopolitičkog smisla, piše Dugin kojemu Rusi daju status znanstvenika! “Ona ne nosi ni neku naročitu kulturnu vijest univerzalnog značenja, ni geografsku jedinstvenost ni etničku isključivost”, presudio je Dugin Ukrajini i pitanje je samo do koje mjere se njegove sulude ideje slušaju tamo gdje treba, u Kremlju, jer Dugin pripada Putinovu krugu. Rusi su narod imperija, Rusija ne može opstati bez Ukrajine, ali ni bez Europe. “Rusija ima dva izlaza: ili vojna okupacija Europe, što je nerealno, ili pretvaranje Europe u strateškog saveznika, u prvom redu njegujući odnose s Njemačkom.” Cijeli niz opasnih ideja najjače se obrušava na Ukrajinu. “Postojanje Ukrajine u sadašnjim granicama i sa statusom ‘suverene države’ u stvari je nanošenje strahovitog udarca geopolitičkoj sigurnosti Rusije, upad na ruski teritorij”, pisao je Dugin, a provodi Putin.
Ukrajina je zemlja koja nema nikakvog geopolitičkog smisla. U ovim granicama strahovit je udarac sigurnosti Rusije
Takve ideje široko su zastupljene i u Rusiji, a na njih Šenderovič kaže samo kako je povijest dama zlopamtiva i klatno lako pođe na drugu stranu. “Ne čini drugom ono što ne želiš sebi”, starohebrejski je savjet koji se odnosi i na rasturanje susjedne države, ističe književnik, ljutit i na floskule prema kojima ruski narod nije spreman za demokraciju. “To je kao da dijete ne naučite da briše guzu, nego da se svojom prljavom guzom ponosi, to onda postaje nacionalna norma, a ako netko kaže da to gadno smrdi, okovat će ga u lance, lišiti imena, kao roblje poslati na cestu, strpati u ludnicu, postrijeljati”, komentira Šenderovič. Koliko zaista Rusi vjeruju u svoju državu i svoga vođu, pokazuje i primjer koji navodi Politkovskaja. Kad je 2004. Putin osvetoljubivo udario na Jukos Mihaila Hodorkovskog, na tržištu je zavladala groznica, investitori su prebacivali kapital na zapad, najavljena je mogućnost propasti nekih banaka, a Rusi su pohrlili u redove pred banke, dižući ušteđevinu do zadnje kopjejke. “Svi od države očekuju samo jedno, da će ih prevariti, nitko joj ne vjeruje koliko je crno pod noktom”, komentirala je autorica knjige, jedna u dugom nizu ubijenih novinara i političara čije ubojstvo nije razjašnjeno.
Među njima je i smrt Aleksandra Litvinenka, bivšeg agenta KGB-a, koji je otrovan polonijem, a tvrdio je ne samo da je iza neuspjelog atentata na Berezovskog stajao FSB nego i da je ta služba stajala iza navodnih čečenskih terorističkih napada na ruske stambene zgrade 1999., o čemu postoje i dokazi i svjedoci. Primjerice, navodi Kačić Movrić u svom radu, ‘spiker’ Dume Genadij Željeznov izvijestio je 13. rujna zastupnike da je u zrak dignuta zgrada u Volgodonsku, što se dogodilo – tri dana poslije! Kako god bilo, u ovom trenutku najvažnija zemlja i najvažniji svjetski političar iza sebe imaju krajnje zabrinjavajuću povijest, a ideolozi objavljuju krajnje zabrinjavajuće planove. Kako vidimo po Duginovim kartama, to bi trebalo zanimati i Zagreb. Beograd već pokazuje interes, osobito u djelovanju predsjednika Tomislava Nikolića, koji ugošćuje bjeloruskog diktatora Lukašenka, dok se premijer Vučić sastaje s kancelarkom Merkel.
>> Putin cijenu spustio 100 dolara, Ukrajincima i to preskupo
Ma kakav Putin, to prijeti Dodik i da vi niste te junake pobrkali ?