Objava rezultata popisa pučanstva u Bosni i Hercegovini, koji je proveden 2013. godine, ponovno je podijelila ovu zemlju jer je promijenila do sada uvriježenu nacionalnu strukturu po kojoj je u Daytonskom sporazumu utvrđena i raspodjela vlasti nakon godina krvavog rata. Podaci za srpsku stranu krivotvoreni su jer su ubrojeni ljudi koji ne žive u zemlji kao rezidenti, što nagovještava nove nesporazume. Tako su već zaustavljene sve reforme koje su zemlju trebale snažnije približiti Europskoj uniji.
Ovo je prvi popis koji je proveden otkad je BiH neovisna država, a rezultati su sljedeći: u zemlji živi 3,531.159 stanovnika, Bošnjaci su najveća nacionalna skupina s 1,769.592 stanovnika i čine više od polovice stanovništva, odnosno 50,11 posto. Sljedeći po brojnosti su Srbi, kojih je 1,086.733 ili 30,78 posto, a najmanje brojan konstitutivni narod su Hrvati, kojih ima 544.780 i njih je 15,43 posto.
Produbljena nepravda
U odnosu na vrijeme prije rata, jedino je broj Bošnjaka po postotku veći nego danas, no ne i u apsolutnim brojkama jer danas u ovoj zemlji, zbog rata i stradanja, ukupno živi 845.874 ljudi manje nego prije sukoba. Prvi su put u povijesti Bošnjaci, koji su se gotovo u 100-postotnom omjeru izjasnili po vjeroispovijesti kao muslimani koji govore bosanski jezik, prešli brojku od 50 posto u jednoj europskoj zemlji.
No, ipak apsolutne brojke pokazuju kako je Bošnjaka oko 130 tisuća manje nego 1991. Hrvati su, s obzirom na to da su činili najmanju nacionalnu skupinu i prije rata, imali najveći pad kao posljedice rata, izbjeglištva, razaranja i nepravednog ustroja zemlje. Njihov se broj smanjio za čak 220.000 ljudi ili gotovo trećinu toga pučanstva. Apsolutne brojke, a što pak odudara od uvriježene percepcije o proteklom ratu, protagonistima, razlozima i razmjerima razaranja, govore da je Srba čak 280.000 manje u odnosu na posljednji popis 1991. godine kada ih je bilo nešto više od 1,36 milijuna. Ovaj će se popis, poput mita, u BiH godinama tumačiti na različite načine, no rasvijetlio je kako je rat, ali i mirovni sporazum, zemlju podijelili u dvije “interesne zone”, odnosno na dva entiteta, jedan s pravom, pa čak i imenom ekskluzivno srpski, a drugi bošnjački. Uz ova dva entiteta, Hrvati su manjinski narod s gotovo manjinskim pravima.
Naime, u Federaciji BiH Bošnjaci čine više od 70 posto stanovništva, a Srba je pak u vlastitom entitetu Republici Srpskoj više od 81 posto. Istodobno Hrvati u federalnom entitetu čine 22% stanovništva, a u RS tek nešto više od 3% pučanstva. Gotovo su identična i vjerska, odnosno jezična opredijeljena triju naroda u pogledu pripadnosti Hrvata Katoličkoj crkvi, Srba pravoslavlju, odnosno broj Bošnjaka islamu. Stoljećima se, naime, na ovim prostorima vjersko i nacionalno poklapaju. Kako se nekad izmiješana nacionalna struktura iz vremena prije rata homogenizirala, nabolje se vidi na primjeru glavnog grada Sarajeva.
Presudila ‘dijaspora’
U tome gradu u odnosu na razdoblje prije rata živi oko 140.000 Srba manje i danas ih je 13.000, broj Hrvata je prepolovljen na 17.520, a broj Bošnjaka je porastao za 100.000 i danas ih je 346.575. Jedini višenacionalni grad, s gotovo podjednakim brojem Hrvata i Bošnjaka, danas je samo Mostar, te pojedine općine u srednjoj Bosni. Prijepor oko objave rezultata popisa u BiH pojavio se zato što su tijekom provedbe 2013. godine masovno popisivane osobe koje zapravo ne žive u BiH, mnogi čak i više od dva desetljeća, a u najvećem broju od 197.000 riječ je o ratnim izbjeglicama. Među njima su i tisuće prognanih Hrvata koji žive u Hrvatskoj. No, takvim prijavama usprotivile su se vlasti u Banjoj Luci držeći da će na taj način nastupiti neka vrsta nacionalnog inženjeringa i dovesti broj Bošnjaka iznad 50 posto.
Najavili su provedbu vlastitog popisa, a kao izravnu protumjeru obustavili su i prilagodbu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanja u dijelu koji je tražila Hrvatska. Čak i vodeći ljudi iz tri naroda različito su komentirali objavu rezultata svjesni da bi moglo promijeniti unutarnje političke i društvene odnose budući da su Daytonskim mirovnim sporazumom jasno definirane nacionalne kvote u vlasti na temelju brojnosti pojedinog naroda iz 1991. godine. Bošnjački lider Bakir Izetbegović odbio je mogućnost da ljudi koji žive izvan zemlje budu izvan popisa. “Ne mogu se ti ljudi nazvati nerezidentnim.
Dakle, recimo naši nogometaši, naši studenti ili ljudi koji se nemaju gdje vratiti, jer im je netko spalio kuću, a žele, mi njih ne možemo nazvati nerezidentima”, rekao je Izetbegović. Srpski lider Milorad Dodik poručio je kako će zaustaviti institucije BiH zbog nadglasavanja Srba. “Ako mislite tako raditi, onda nas nema u odlučivanju na razini vlasti u BiH. Radite kako hoćete u BiH, mi ionako hoćemo izgraditi Republiku Srpsku”, poručio je Dodik.
Iako je praktično čovjek iz njegove stranke Velimir Jukić potpisao odluku o objavi rezultata popisa pučanstva, hrvatski lider Dragan Čović je rekao kako je riječ o pogrešnoj odluci čije posljedice treba ispraviti. “Imali smo dogovor svih stranaka da ćemo objaviti rezultate popisa do kraja godine kako se ne bi opterećivao predizborni ciklus u BiH. To se, na žalost, nije poštovalo”, rekao je Čović i objasnio da je na Jukića pritisak pravilo Tužiteljstvo BiH i bošnjačka strana da potpiše dokument. Posljedice nisu ispravljene, a BiH je pred novim političkim zapletom. Uostalom, kao i prethodnih 20 godina nakon Daytonskog sporazuma.
Svi pričaju bajke o Sarajevu kao primjeru multietičnosti. To je jedini etnički čist glavni grad u Europi.