U moru ispred talijanskoj mjesta Noli u pokrajini Savon, na dubini od 7,5 metara podignuti su plastenici. Nazvali su ih Nemovim vrtovima, očito po kapetanu Nemu iz romana Julesa Vernea, a u njima uzgajaju bosiljak, jagode, salatu i drugo zelenje. Kažu da je riječ o inovativnom obliku poljoprivrede koji je zasnovan na održivosti.
Plastenike održava skupina ronilaca, a namjera im je da ljudi eksploatiraju i uživaju u uzgojenom bilju. Jer, nakon što su plodove ubrali, ronioci su shvatili da ove biljke imaju više razine osnovnih ulja i antioksidansa što sugerira da bi ih se moglo koristiti u farmaceutskoj industriji. No bitnije je da biljke imaju čišći i intenzivniji okus pri konzumaciji.
Giacomo d'Orlando, talijanski novinar koji je mjesecima pratio razvoj biljaka u podmorskim plastenicima, svjedoči kako je doživljaj konzumacije jednog lista bosiljka bio kao da ste pojeli cijelu biljku te da nikada nije osjetio savršeniji miris biljke koju inače odlikuje intenzivna aroma.
Kako donosi utjecajni Washington Post koji je ta priča iznimno zaintrigirala, ideja je to i vizija Sergia Gamberinija, inženjera kemije i predsjednika genovske Ocean Reef Group, tvrtke koja se bavi ronilačkom opremom, a upustila se u ovaj, pokazalo se, vrijedan eksperiment. Noli se, inače, nalazi na talijanskoj sredozemnoj strani. Ondje je ovaj projekt započet još prije deset godina kao rezultat Gamberinijeve strasti prema ronjenju i vrtlarenju. U podmorskim plastenicima biljke rastu u izuzetno čistom okolišu pa ne može biti parazita niti su potrebni pesticidi, navodnjava ih se morskom vodom koja isparava i kondenzira se na zidovima plasteničkih kupola. Projekt je samoodrživ jer instrumente koji kontroliraju uvjete u plastenicima kontroliraju instrumenti koji se napajaju solarno, a temperatura vode na toj je dubini konstantna.
– To što vam opisujem ni po čemu se ne razlikuje od onoga što su nas učili u osnovnim školama o tome kako nastaje kiša – kaže Gamberini.
Više zelenih tema pronađite na Rezolucija Zemlja!
