Sudbina nije stvar slučajnosti, već izbora, to nije nešto što treba čekati, već nešto što treba postići – izreka je William J. Bryana, američkog političara, koja nas je dočekala na zidnom platnu. Prof. Anthony Atala pripremao se za prezentaciju u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Sudbinu mnogih pacijenata ovaj znanstvenik ima u svojim rukama, a javnost ga ponajprije poznaje kao “onog koji je uzgojio organe u laboratoriju”. Direktor je Instituta Wake Forest za regenerativnu medicinu (Sjeverna Karolina, SAD) te dobitnik niza nagrada, a njegov rad na uzgoju tkiva, stanica i organa te njihovu implantiranju proglašen je više puta ključnim događajima koji mijenjaju sadašnjost i budućnost. Prije 15 godina uzgojio je i isprintao mokraćni mjehur, koji je ugrađen pacijentu te uredno funkcionira.
Optimist za budućnost
Ponavljate da je krajnji cilj “proizvoditi” čvrste organe. To bi bila nesaglediva prekretnica za svijet. Gdje smo danas?
Napredujemo! Proces stalno evoluira i stalno napredujemo u tehnologiji, 3D printanjem. Počeli smo liječiti različite bolesti čvrstih organa, a puno je kliničkih istraživanja u procesu kao i nekoliko tehnologija. Trenutačno radimo na oko 30 različitih organa i tkiva i svaki je u različitoj fazi. Napravili smo funkcionalan bubreg, ali regulatorni proces u Americi jako je dug. No mi istovremeno moramo biti sigurni da sve ove tehnologije i dalje napreduju.
Posljednjih godina uzgojili ste i transplantirali mokraćne mjehure i vagine. Jeste li zadovoljni rezultatima?
Jako smo zadovoljni ishodom dosadašnjih procedura. Regenerativna, personalizirana medicina je ključna. Pratiš razvoj bolesti, uzmeš uzorak tkiva iz pacijentova organa te stvoriš novo tkivo koje će biti prikladno upravo za njega te mu ga presadiš. Postupak ne može biti savršeniji. Jako sam optimističan što se tiče rezultata i budućnosti.
Upravo je personalizirana medicina budućnost – organi, lijekovi po mjeri svakog pojedinca?
Za regenerativnu medicinu specifično je da pacijent dobije vlastiti novi organ. Ako takav organ ugradimo djetetu, on raste s njim. Imamo brojna tkiva u pacijentima za razna stanja, odnosno bolesti. Cilj je povezati tkiva koja stavljamo u tijela i povećati dobrobit koju pacijenti mogu imati od personalizirane medicine. Nijedan lijek ne djeluje isto kod svakog i personalizirana medicina kreira terapiju specifičnu za pojedinca, ono što je najbolje za njega. Prioritet je uvijek isti – ne škoditi. I kada radimo na nekom tkivu, stanici, organu, uvijek moramo biti brižljivi kao da ga ugrađujemo nekom svom najmilijem, djetetu, ženi, majci...
Iz masnog tkiva u hrskavicu
Radite godinama na matičnim stanicama iz posteljice kao alternativnom izvoru matičnih stanica?
Stanice tkiva u placenti pronašli smo prije 14 godina i otada ih ekstenzivno proučavamo jer imaju puno prednosti. Nema etičkih problema jer se stanice uzimaju iz posteljice nakon rođenja djeteta. A riječ je o potpuno novoj mogućnosti jer je posteljica spremište matičnih stanica koje djetetu mogu poslužiti u liječenje mnogih bolesti kasnije u životu.
U službenom ste posjetu Hrvatskoj na poziv prof. Dragana Primorca. Što Hrvatska može ponuditi i očekivati u suradnji s vašim institutom?
Posjetio sam Specijalnu bolnica Sveta Katarina i pogledao čime se prof. Primorac i njegovi suradnici bave. Ovo je mjesto suradnje i želim donijeti ove tehnologije u Sv. Katarinu. Svima nama je cilj razvijati znanost i tehnologiju kako bismo pomogli pacijentima. Ovo je pravo mjesto za međunarodnu suradnju jer se neke tehnologije već primjenjuju pa su tako nedavno u ovoj bolnici transplantirane mezenhimalne matične stanice iz pacijentova masnog tkiva te mu transplantirane u uništenu hrskavicu koljena. To su mogućnosti i cilj medicine – pomoći ljudima.
Hoće li i ova hrvatska bolnica možda sudjelovati u konkretnom bioinženjeringu ljudskih organa?
Vjerujem da je naš partner u regenerativnoj medicini u Europi Specijalna bolnica Sv. Katarina.
To se neće svidjet našim talibanima.