U perivoju s južne strane dvorca grofa Jankovića u Daruvaru smjestilo se monumentalno stablo ginka. To neobično stablo u Hrvatsku je stiglo nepoznatim putovima s Dalekog istoka prije više od 240 godina, što ga čini najstarijim stablom ginka na našim prostorima i drugim najstarijim u Europi. Naš ginko raskošne krošnje i debla od čak sedam metara u promjeru, od milja nazvan Adam, ima i nešto mlađu i vitkiju družicu, naravno – Evu – a sada se nalazi i u samom finalu natjecanja za Europsko stablo godine.
Već deset godina, naime, Udruga partnerstva za zaštitu okoliša organizira ovo zanimljivo natjecanje kojem je cilj promicati brigu o stablima i okolišu te istaknuti značenje stabala u našoj prirodnoj, ali i kulturnoj baštini. Jer godinama, pa i stoljećima, nepomično odolijevajući zubu vremena, stabla poput ginka Adama nijemi su svjedoci povijesti, prirodni spomenici oko kojih se pletu priče i legende. Prije dvije godine za titulu europskog stabla godine natjecala se i gorostasna platana iz Trstena, a godinu poslije nominirana je i slavna Gupčeva lipa, pod kojom je Matija Gubec okupljao istomišljenike i pozivao ih na ustanak zapisan u povijesti kao Seljačka buna.
Svake godine u ovom natjecanju sudjeluje sve više zemalja, a za svoja omiljena stabla glasuju stotine tisuća ljudi. Na službenoj stranici “treeoftheyear.org” možete glasati za stablo godine, pročitati osobne priče stabala nominiranih svih ovih godina, ali i postati dio Šume donatora i svojom donacijom pomoći borbi za zaštitu i očuvanje stabala, kao i projektima sadnje tisuća stabala diljem Europe.
Ginko Adam i njegova Eva iz grofova perivoja, primjerci su stabla Ginkgo biloba, koja se nazivaju još i “živim fosilima”. Ta vrsta na zemlji raste gotovo nepromijenjena više od 200 milijuna godina – što znači da potječe još iz onog vremena kada je na Zemlji bio samo jedan kontinent po kojem su hodali dinosauri. U Kini, Japanu i Koreji, gdje je najrasprostranjeniji, kao sveto stablo sadi se u hramovima, a njegova ljekovita svojstva, i utjecaj na poboljšanje rada mozga i pamćenja, poznata su od davnina.
Otporni su na bolesti, smog, suše i mrazove, a kako su začuđeni stanovnici Tokija shvatili nakon katastrofalnog potresa i požara 1923. godine – često i na vatru. A kada je na Hirošimu bačena atomska bomba, razorivši sve na svom putu, živa su ostala, pogađate, samo stabla ginka. Preživjevši tako najsurovije uvjete i količinu radijacije koja ih je prijetila pretvoriti u prah i pepeo, ista ta stabla i dalje mirno šire krošnju u Hirošimi.
Želite li da naš ginko pobijedi žestoku konkurenciju – od njega je bolji zasad samo jedan češki bijeli bor, a prestigao je već i rusku topolu i rumunjsku jelu – morat ćete na web-stranici odabrati dva stabla kojima ćete dati svoj glas do zaključenja natjecanja 29. veljače. Međutim, možete tome pristupiti mudro, pa drugi glas pokloniti nekom slabije plasiranom stablu, kako bi Adamu dali veću šansu za pobjedu.
znači, za pobjedu je bitno samo broj glasova... pa kako onda mislite 'pobjeđivati', kad jednog dana kina i indija uđu u utrku?!