Svako stablo priča svoju priču. Legenda kaže da su stanovnici visočkog kraja šljivama hranili kralja Belu IV. Arpadovića koji se sklanjao pred Tatarima i uzmicao prema Jadranskom moru. Kralj Bela IV. iz zahvalnosti svojim podanicima u Visokom je 1242. godine dao posaditi lipu koju je Općina Visoko, 777 godina kasnije, prijavila na natječaj za europsko stablo godine. U tijeku je nacionalno natjecanje na kojem se za titulu “Hrvatsko stablo 2019.” natječe šest kandidata: hrast lužnjak iz prašume Prašnik (Stara Gradiška, Brodsko-posavska županija), hrast kitnjak iz Vojakovačkog Osijeka (Koprivničko-križevačka županija), hrast lužnjak iz park-šume Maksimir (Grad Zagreb), velelisna lipa iz Visokog (Varaždinska županija), bijela murva iz Brtonigle (Istarska županija) i ginko iz Daruvara (Bjelovarsko-bilogorska županija).
Promocija bioraznolikosti
Potonje je najstarije stablo ginka bilobe u Hrvatskoj i drugo najstarije u Europi, a raste ispred južnog ulaza u dvorac Antuna Jankovića. Dva primjerka tog listopadnog drveta, ženski i muški, porijeklom su iz zapadne Kine. Ginko je, kažu, najstarija vrsta drveća na planetu koja postoji više od 200 milijuna godina. Muškom primjerku s opsegom debla od sedam metara Daruvarčani su nadjenuli ime Adam.
Bijelu murvu u Hrvatskoj još nazivaju i bijeli dud, a lišće je glavna hrana ličinki dudova svilca koji se nekad uzgajao radi proizvodnje svile. Plodovi su slatki. Stablo murve (duda) u Brtonigli u Istri u dvorištu stoljetne kuće 1946. posadio je desetogodišnji Tullio Covra, dječak iz bogataške obitelji s korijenima iz 16. stoljeća, malo prije iznuđenog odlaska njegove obitelji zbog poslijeratnih previranja i nacionalizacije što se počela provoditi. Obitelj koja je, uz ostalo, držala i mesnicu, napustila je kuću i imanje od 20 hektara, natovarila nužne stvari na kamion i otišla u Italiju. Kuću 1985. kupuje obitelj Kraljević. Sestra i brat Nataša i Nenad Kraljević prošle su je godine renovirali i pozvali Tullija Covru, koji živi u Trstu, da ih posjeti. Prvi susret bio je posebno dirljiv.
– Njegova radost i sreća kad je došao u kući nakon više od 70 godina su neopisive. A dogodilo se i veliko čudo – nakon njegova dolaska stablo koje nikada u više od 70 godina nije dalo ploda ovog proljeća bilo je puno plodova. Čudo prirode, divota jedne povezanosti čovjeka i prirode. I sigurno jedna priča koja će se pričati generacijama – kaže Nataša. Murvu su odlučili prijaviti pod nazivom “čuvarkuća – simbol prošlih vremena, tradicije i identiteta”.
– Danas je pred kućama u Istri moderno stavljati stabla starih maslina jer estetski su nekima ljepša i nemaju plodove koji prljaju dvorište, a mi bismo htjeli da uz pomoć kandidature naizgled običnog stabla potaknemo i druge da uvide njegovu ljepotu, simboličnost i povratak tradiciji te da se ono u Istri sačuva kao dio kulturnog identiteta i potakne mlade naraštaje da ga sade – ističe Nataša. Murva se na području Istre masovno sadila za vrijeme Austro-Ugarske radi dobivanja svile od čahura kukca dudova svilca. U 24 pučke škole 1870. godine uzgoj svilca bio je obavezan predmet.
Kandidiran je i najstariji stanovnik parka Maksimir, 600 godina star hrast lužnjak, spomenik parkovne arhitekture popularno zvan Dedek.
– Živući je drveni div koji je svjedočio brojnim promjenama maksimirske šume. Jedino je stablo na 316 hektara parka koje je dobilo ime. Unatoč tome što ga je nekada u povijesti pogodio grom, što se vidi po ožiljcima i kori, Dedek je pun životne energije i čvrsto stoji kao podsjetnik na neka prošla vremena. Svojim višestoljetnim postojanjem otpratio je mnoge naraštaje koji su uživali u njegovim čarima. Soliterno stablo hrasta lužnjaka svojom veličinom i ljepotom već stoljećima izaziva strahopoštovanje i divljenje brojnih posjetitelja parka koje raduje i u čijim srcima i danas zauzima posebno mjesto – navodi se u opisu stabla za koje je osmišljena priča nazvana “gradski dečko Dedek”.
Konkurent mu je i 300 godina mlađi hrast kitnjak na brdu Visovi, “simbol višestoljetnog zajedništva, ljubavi i humanosti Vojakovačkog Osijeka”. Raste u blizini istočnog dijela planine Kalnik, a u tamošnjem Mjesnom odboru kažu da je poznat kao stablo ispod kojeg su se rađale nove ljubavi, prijateljstva i važna druga društvena i povijesna događanja. Preživio je mnoge seljačke bune, Prvi svjetski rat, pa Drugi svjetski rat za vrijeme kojeg se našao u središtu teške bitke između njemačke vojske i partizana. Odupire se i sušama, bolestima i jakim vjetrovima.
Zanimljiva priča stoji i iza 340 godina starog Gaibijina hrasta u općini Staroj Gradiški.
– Vrijeme nicanja našeg gorostasa poklapa s vremenom odlaska turske vojske te smo ovaj hrast usporedili sa šeihom Gaibijom. Smatran je ovdašnjim velikim prorokom i iscjeliteljem kojem su se obraćali oboljeli od kuge. Kasnije mu je podignuto turbe koje su ljudi posjećivali i molili se za iscjeljenje bolesnih, mir i obitelj. Kao što su se ljudi nekada okupljali kako bi slavili djela proroka, želimo da se sada ponovno okupljaju u šumi Prašnik kako bi slavili ovo prirodno remek-djelo, Gaibijin hrast – opisuju u ogranku Hrvatskog šumarskog društva u Staroj Gradiški. Natjecanje je započelo 1. kolovoza, a završava 15. rujna. Pobjednik će se proglasiti na svečanoj ceremoniji 22. listopada 2019. godine na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Pobjednika nacionalnog natjecanja Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije, u ime Republike Hrvatske, kandidirat će za finale natjecanja Europsko stablo 2020. godine. Cilj natjecanja je promocija bioraznolikosti i prirodnih bogatstava diljem Europske unije. Od 2011. održava se svake godine i do 2017. uključivalo se sedamnaest europskih zemalja kojima se te godine priključila Hrvatska koja je lani zauzela sedmo mjesto s pola stoljeća starom azijskom platanom u Trstenom, koju je početkom 15. stoljeća kapetan Florio Jakoba Antunov donio iz Konstantinopola i posadio je uz izvor.
Naglasak je na priči o stablu
Platana je, kažu, preživjela i turske haračlije, Napoleonove vojnike i ruske bojovnike. Europsko stablo godine ne mora odudarati po ljepoti, veličini ili dobi, već je, kako kažu organizatori, naglasak na priči o stablu i njegovoj povezanosti s ljudima i lokalnom zajednicom. Javno glasovanje za europsko stablo godine traje od 1. veljače do 28. veljače tekuće godine, a pobjednik se proglašava na Svjetski dan šuma u Bruxellesu.
Organizatori natjecanja su Environmental Partnership Association, European Landowners Organisation i TeraPark u suradnji s Europskom komisijom. Ove godine predstavljala nas je Gupčeva lipa, živi svjedok velike Seljačke bune 1573. godine, koja je natjecanje završila na 11. mjestu. Pobjedu je s 45.000 glasova odnio 135 godina stari badem Snježnog brda u mađarskom Pečuhu. Raste ispred crkve Gospe od Snijega.
Moj glas za Belinu lipu 😀