Posebna skupina istražitelja austrijskog državnog odvjetništva SOKO Hypo prijavila je skupinu bivših direktora Hypo Alpe-Adria banke, poslovnih partnera i klijenata zbog sumnje da su se udruživali u zločinačku organizaciju. Renate Graber iz Der Standarda kao najkrupnija imena navodi bivšeg hrvatskog generala Vladimira Zagorca, bivšeg šefa uprave Hypo banke Wolfganga Kulterera te bivšeg člana uprave Hypa Güntera Striedingera.
Temelj za sumnju o udruživanju u zločinačku organizaciju, navodi Der Standard, krediti su iz 2004. koji su dodijeljeni tvrtkama koje su bile vezane uz Vladimira Zagorca. Posebno se izdvaja kredit iz studenog 2004. od 5,6 milijuna eura, koji je dobila švicarska tvrtka Antao Holding AG, a čiji je jedan od šefova bio odvjetnik Gerold Hoop. U svom dijelu posla oko afere Hypo državno odvjetništvo u Lihtenštajnu otprije istražuje Hoopa i Zagorca zbog mogućeg pranja novca, a tvrtka Antao s Hrvatskom je i neposredno povezana. Antau je kredit dodijeljen kako bi kupio hrvatsku tvrtku Inter-Construct, kojoj je pak pripadalo građevinsko zemljište uz more na kojem su trebali biti sagrađeni turistički apartmani.
Istražiteljima SOKO Hypa sumnjiva je bila struktura troškova – 1,4 milijuna eura otišlo je na navodne konzultantske poslove tvrtke Sambuca, a još 900.000 navodno je otišlo na "predinvesticije i razvojne troškove". Sambuca je, inače, tvrtka kojoj pripada tvrtka Antao, pa ispada da se novac vrtio u krug. Sambucom se bavi pravosuđe u Lihtenštajnu u aferi Hypo, a uz nju su svjedoci pred austrijskim tužiteljstvom redovito povezivali Vladimira Zagorca.
Kredit nije otplaćen
Uloga bivših šefova Hypa odnosi se na tri osobe koje su 25. listopada 2004. odobrile kredit. Riječ je o Wolfgangu Kultereru, Thomasu Morglu i Günteru Striedingeru. Standard posebno upozorava na činjenicu da je tek dan nakon što je kredit odobren jedna tvrtka kći iz Hypo grupe na više od osam milijuna eura procijenila teren koji je založen kao sredstvo osiguranja, pretpostavivši da će građevinska dozvola biti pozitivno riješena, jer je tada bila riječ o običnoj oranici. Prema Standardu, 29. listopada Zagorec je telefonski obećao potpisivanje mjenice, nakon čega je sve riješeno s kreditom. Do odgovarajućih zalaganja dijelova tvrtki nije nikada došlo, kredit je dospio u listopadu 2009., a velik dio još nije otplaćen. Koruško i lihtenštajnsko tužiteljstvo danas idu tragom naznaka da se prodajom hrvatskih projektnih tvrtki lihtenštajnskim tvrtkama s kojima je Zagorec bio povezan u stvari namjeravalo oprati novac koji je nezakonito stečen.
Do tri godine zatvora
Renate Graber tako piše da u izvještajima i dokumentima nacionalne banke te istražitelja zemaljskog suda u Lihtenštajnu stoji da "je sasvim nejasno" odakle potječe prvobitni kapital pojedinih dijelova Zagorčevih tvrtki. Ovaj slučaj zanimljiv je i zato što je u svjedočenju pred austrijskim državnim odvjetništvom iz veljače, o čemu je pisao Večernji list, Kulterer ustvrdio da je Zagorec bio Striedingerov čovjek te da su za probleme s njim, ali i s poduzetnicima Brunom Orešarom i Mirom Oblakom, znali i Austrijska nacionalna banka te Agencija za nadzor financijskog tržišta. Kulterer je tada izjavio da je Zagorčeva mreža bila "zastrašujuća", da je obuhvaćala i tvrtke u Lihtenštajnu te da se oko Zagorca nagomilalo 136 milijuna eura rizičnih kredita. Uz sve spomenute sumnje, koje Zagorec, Striedinger i Kulterer odbacuju, akteri se sada sumnjiče i da su se na dulje vrijeme udruživali u zločinačku organizaciju. Samo za taj čin, ako im se dokaže, prijetilo bi im do tri godine zatvora svakome.
uvijek pisem o trenutnom stanju!!!