Unatoč buri koja se posljednja dva dana diže zbog nacrta nagodbe vjerovnika Agrokora, slika konačnog dogovora puno je jasnija. Jer bez obzira na sukob na relaciji Ramljak – dobavljači i činjenicu da glavnina mukotrpnih pregovora tek slijedi, većina igrača i zainteresiranih grupacija neće riskirati s propašću procesa.
Jasno je da bi nepostizanjem nagodbe svi izgubili, a neki bi i propali. Stoga je očito da je najnovija drama samo dio pregovaračke taktike najslabije, ali za domaću ekonomiju najvažnije strane u procesu nagodbe – domaće prehrambene industrije. Riječ je o jednom od rijetko kvalitetnih sektora domaće prerađivačke industrije, još uvijek pretežno u hrvatskom vlasništvu. Za razliku od vlasničke strukture, budućnost mu nije upitna.
Kada se na stranu stavi teško prohodna šuma financijskih konstrukcija na kojima je sazdan nacrt nagodbe, jasno je da su pregovori zapeli na dvije točke. Suprotno općem uvjerenju, to nije visina otpisa duga, o čemu će se razgovarati tek u kasnijoj fazi, već tretman vjerovnika od kojih bi prema zamisli izvanredne uprave neki trebali dugove utjerivati preko krovne holding kompanije, dok su drugi tretirani kao vjerovnici pojedinih tvrtki unutar koncerna. S obzirom na činjenicu da je glavnina domaćih dobavljača usmjerena na Konzum kao tvrtku s najmanjom imovinom, prijepor je jasan.
Kako i sami dobavljači tvrde, otpis dijela duga nije problem, ali samo ako se radi kroz holding. U tom slučaju, smatraju najveći među njima, nagodba će se postići i prije 10. travnja. U slučaju da Ramljak pristane na ovaj zahtjev dobavljača, vjerojatno bi druga točka prijepora – tretman tzv. graničnog duga – bila lakše premostiva. Međutim, ako se to i riješi, još uvijek ostaje problem otplate roll-up kredita od 1,06 milijardi eura, koji na naplatu dolazi već u srpnju iduće godine. O tome se zasad malo raspravlja.
Dobavljaci če biti 100 posto prevareni jer Agrokor još dalje vode pravi hrvati.