I? Jeste natukli ribe?, posprdno je pitao mještanin Brbinja s Dugog
otoka dvojicu ronilaca. Izlazili su iz mora i spremali stvari, a taj se
besposleni “provokator” odjednom našao pokraj njih. Nije mogao gore
pogriješiti. Jedan od dvojice ronilaca bio je Donat Petricioli,
diplomirani inženjer biologije i ekologije.
S kolegom je u podmorju istraživao potopljene krške reljefe, podvodne
špilje, posebice vrlo zanimljivu špilju Y, kako su je nazvali. Podvodnu
pušku nije primio u ruke, ne sjeća se kada. – Održali smo mu malu
terensku lekciju o ekologiji i zaštiti mora, podvodnom ribolovu... –
prisjeća se Petricioli. Taj jadnik, stjeran u kut, nije imao kamo pa
je, valjda da bi ublažio reakciju ronilaca, iz rukava izvukao asa:
– Ima tamo dolje neki fosil, pa ako bste ga htjeli vidjeti... –
prozborio je.
Velika životinja
Spustili su se do druge uvale, na jugozapadnom dijelu Dugog otoka, onu
koja gleda na kulaf, otvoreno more. Na stijeni je jasno bio vidljiv
utisnut dio kostura neke životinje – kralježnica i rebra (na slici
fosila posve desno, na sivoj podlozi). – Baš u tom području, na
karbonatnim stijenama, fosili nisu rijetkost, no nailazili smo uglavnom
na male – amonite, vrste glavonožaca, potom rudiste, vrstu školjkaša,
te alge i ribe. Ovo je bilo nešto potpuno drugačije. Odmah smo uvidjeli
da je riječ o velikoj životini – govori inženjer Petricioli.
Nalaz su fotografirali te prijavili, kako uostalom nalaže zakon,
Državnom zavodu za zaštitu prirode. Bilo je to prije više od dvije
godine. Ovog proljeća na teren je izašao dr. Zlatan Barjaktarević iz
Geološko-paleontološkog zavoda Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u
Zagrebu. “Otklesao” je gornji sloj i ispod njega se na bijeloj podlozi
pojavio vrlo dobro očuvan fosil.
S lijeve strane bi trebala biti glava, no na žalost, nije očuvana. U
stijeni je zato ostala otisnuta kralježnica s rebrima, desna lopatica
te prednja lijeva noga. Ne zna se završava li perajom ili prstima.
Sačuvani dio otiska kostura dugačak je oko metar, na njega bi se
trebala nadovezati trbušna šupljina bez kostiju te rep – ukupna dužina
životinje mogla bi biti i više od dva metra.
Fosil koji je privukao
pozornost domaće javnosti pronađen je na Dugom otoku
No što je zapravo to? Što je to gacalo pličinama i plivalo kroz hranom
bogato Jadransko more?
– Iako fosil nisam vidio uživo, pretpostavljam da je riječ
o aigialosauridu. Njih je već oko 1880. proučavao, prvi opisao te im dao
ime Dragutin Gorjanović-Kramberger.
Riječ je zapravo o vrsti guštera, odnosno gušterica. Najsličniji bi bio
današnjim varanima iako nije njihov izravan srodnik – kaže Jakov
Radovčić iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja. Ta je velika gušterica
živjela u plićacima, bila je mesožder, hranila se morskim organizmima,
ali znala bi izlaziti i na kopno.
Razdoblje krede
Fosilnih nalaza u svijetu nema mnogo i uglavnom su nađeni na obali
Jadrana. Već je Gorjanović-Kramberger neke pronašao na Hvaru, nalazište
je i u Kamenu u Sloveniji, blizu Trsta, a nešto tih guštera iz doba
krede nađeno je i u Južnoj Americi.
Zna se da su stijene gdje je fosil nađen iz gornje krede, koja je
završila prije 65 milijuna godina, kad je izumrlo podosta gmazova.
Fosil s Dugog otoka značajan je pronalazak, no pred paleontolozima je
dug put da bi utvrdili o čemu je riječ. A kad to učine, kad se dozna
što se kupalo kod Dugog otoka, želja Donata Petriciolija je izložiti ga
negdje gdje će ga ljudi moći razgledati: – Najbolje u Edukacijom centru
Parka prirode Telaščica.
FOSIL Polako se raspleće priča o fosilu koji je pronađen na Dugom otoku. Utvrđena je porodica dinosaura kojoj je pripadao
