Čakovčanin u Njemačkoj

Ako ti se posao ne sviđa, imaš izbor, možeš otići i brzo naći novi posao, a kod nas si rob nečije volje...

jurica hamonajec
Foto: Privatni album
23.12.2015.
u 21:23

Više se isplati otići u Njemačku i raditi za minimalac nego u Hrvatskoj za prosječnu plaću jer ne moraš stalno strepiti za radno mjesto, govori Jurica

– Njemačka više nije tako bogata kao što je nekad bila, no i dalje je na europskom vrhu po ponudi posla i plaćanju radnika – ocjenjuje Jurica Hamonajec (28), Čakovčanin koji je od veljače ove godine gastarbajter u Heilbronnu pokraj Stuttgarta. Taj mladi komercijalist jednog je dana odlučio spakirati kovčege i otisnuti se na rad u inozemstvo. Kao deseci tisuća Međimuraca prije njega. Mnogi su otišli da bi se vratili kad zarade za kuću, automobil ili traktor, a onda bi ostali do penzije. Ili smrti.

Traže vozače i zavarivače

– U Hrvatskoj sam radio u trgovačkom centru. Odlučio sam se za nešto više, drukčije i na kraju krajeva isplativije, pa sam preko prijateljice došao u Njemačku. Od veljače do listopada radio sam sezonski kao kuhar u jednom restoranu. Sad radim u Mercedesovu salonu, a plaća mi je 1400 eura – kaže. Heilbronn je šesti po veličini grad njemačke savezne pokrajine Baden-Württemberg, ima stanovnika koliko i Međimurska županija, oko 115.000. Multikulturan je to grad u kojem je puno stranaca poput njega, najviše Turaka i "naših Balkanaca".

– Zato u njemu ne dolazi toliko do izražaja njemački način života, dakle posao, posao i opet posao. Kod Nijemaca je vidljivo da im je posao na prvom mjestu i da većinu vremena i života posvećuju njemu. Svaki posao im je po PS-u. Dolazi se u 6, odlazi u 14, bez sekunde odstupanja. Pauza je 30 minuta. Odrađuje se sve što piše u ugovoru – kaže. Živi u unajmljenom WG-u (Wohngemeinshaft), kako se nazivaju stanovi koje unajmljuje više ljudi, uglavnom studenata. On ima dva cimera. Cijene su najma visoke, od 450 do 800 eura. Bez režija.

– Stan je teško pronaći jer stanodavci imaju nekoliko osnovnih parametara za odabir stanara. Prvo su, naravno, prihodi, drugo je da najam traje što dulje, a treće je, što je za nas možda i najveći problem, to što radije odabiru državljane Njemačke nego strance. Bez obzira na to što je i Hrvatska u EU, njima to nije previše važno. Osim toga, potraga za stanovima otežana je i zbog izbjeglica, jer je veći dio stanova dodijeljen njima – dodaje. Posla, za one koje žele raditi, ima. Minimalac je 1200 eura. Najveća je ponuda poslova ipak za visokoobrazovane jer je Baden-Württemberg jedna od najbogatijih njemačkih regija. Najtraženiji poslovi su u zdravstvu. Odmah će se zaposliti medicinske sestre, liječnike i njegovateljice. Oglasne ploče pune su poziva za vozače kamiona i autobusa te za zavarivače.

– Odlazak u Njemačku isplativ je jer je tu više mogućnosti. Ako radiš posao koji ti se ne sviđa ili ako ti nešto ne paše, imaš izbor, možeš otići i brzo naći novi posao, dok si kod nas u Hrvatskoj rob nečije volje, lošeg šefa, loših plaća i loše radne klime. I bojiš se dati otkaz – ogorčeno će. Žalosno je zapravo, razmišlja, što se više isplati otići u Njemačku i raditi za minimalac nego u Hrvatskoj za prosječnu plaću jer ne moraš stalno strepiti za radno mjesto i drhtati od straha za egzistenciju i budućnost. U Njemačkoj se dobro snašao, a iskustva s Nijemcima njegovih godina vrlo su pozitivna. Svi se trude pomoći mu, daju mu savjete.

– Njemačka mladež ne razlikuje se puno od hrvatske. I oni su preuzeli neke naše tipične crte ponašanja pa su opušteniji, otvoreniji... Puno njih se bavi sportom i tjelovježbom. I ja igram rukomet u lokalnom klubu – ističe.

Odlazak u restoran – luksuz

Hranu kupuje u velikim supermarketima u kojima su cijene povoljnije. Izlazak na večeru u restoran za njega je luksuz jer najobičniji panirani odrezak, "schnitzel" s pomfritom, stoji od devet eura naviše, dok obični kapučino treba platiti oko tri eura.

– Ako se novac rasporedi i racionalno troši, može se uštedjeti na kraju mjeseca. Ja sad tražim i "nebenjob", dodatni posao, da popunim budžet – napominje.

– Da je Hrvatska imalo normalnija zemlja, dalo bi se raspravljati o prednostima ostanka u domovini. Povratak u Hrvatsku? Drage volje, ali tko zna kad i tko zna kako... – zaključuje Jurica.

>> Balkanska izbjeglička ruta

Komentara 33

AN
antonelić
22:03 23.12.2015.

kako to lijepo zvuči : komercijalist ... dakle ne trgovac (seljački) nego komercijalist (gospodski) ... i to nigdje drugdje nego u mercedesu ... ovo nije njemačka , ovo je švicarska , toliko je dobro ... ps. i ja sam davnih godina bio gastarbajter ... vratio sam se u domovinu jer mi je falila ...

Avatar Glina74
Glina74
22:33 23.12.2015.

konačno jedan koji je malo realno skužio situaciju i pravo ima sa svim kaj je rekao i ne kuka za bakom i mamicom kao onaj Jurica u KÖLNU kojemu fali bijeloga kruha i mamica hahahaha samo tako dalje JURICA izICA iz Čakovca i uspeti ćeš a ne kukanjem nego realno situaciju shvatiti i raditi, raditi ja sam u Njemačkoj radio 38 godina u 4 firme i svagdje sam bio poštovan ako ti poštuješ druge tako i oni tebi vrate

MA
MataSlavonac
07:29 24.12.2015.

U kojoj to Njemackoj gospodin radi do dva sata pa die kuci? Koji to Mercedesov Salon zatvara u dva sata? Rodjen sam u Njemackoj i radim kao ekonomist i Imam radno vrijeme kao i Vecina Njemaca....znaci od 7.30 ili 8 pa do 16.30 ili 17.00 sati...a on ako je naucio biti u dva doma to moze ali ne u Njemackoj....

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije