Andrej Plenković pokazat će vjerodostojnost odnosom prema desnici u svojoj stranci koju predvodi neukrotivi Zlatko Hasanbegović. Hoće li se postaviti načelno ili će podleći ciničnom makijavelizmu koji zagovaraju neki njegovi savjetnici za koje sam mislio da će konačno otići u zasluženu mirovinu. Sudeći po Plenkovićevoj izjavi da će iskorijeniti ekstremizam u HDZ-u, koju je dao za njemačku javnu televiziju, čini se da trenutačno prevladava linija Vladimira Šeksa koji je u posljednje vrijeme nezaobilazni gost središnjice HDZ-a. Očito želi pokazati da ima veliki utjecaj na Plenkovića. Međutim, problem je u tome što Šeks ne samo da nije novo lice, nego nije ni vjerodostojan jer je valjda sudjelovao u svim vrstama političke trgovine kojih u ovih nešto više od četvrt stoljeća nije bilo malo.
Plenković ne podnosi politiku koju zastupa Hasanbegović. Preko svojih anonimnih megafona svakodnevno poručuje da je ministar kulture previše desno te da se ne uklapa u umiveni i proeuropski HDZ. Takva je pozicija posve legitimna, ali bi bilo pošteno i vjerodostojno da je izborni pobjednik Plenković sve to rekao prije izbora. Nije to napravio jer je znao da to desno krilo stranke uzima glasove pravaškim strankama, ali da u isto vrijeme pozitivno utječe na motivaciju pristaša HDZ-a da iziđu na izbore. HDZ je pobijedio na ovim izborima velikim dijelom i zbog toga što su njegovi birači u manjoj mjeri ostali kod kuće. A “seksi desnica” na čelu s Hasanbegovićem bila je privlačan mamac.
E sada, ključna je riječ vjerodostojnost. Kako to da Plenkoviću i njegovim savjetnicima nije smetao Hasanbegović na listi, a smeta im u Vladi. Izbori služe za to da se biračko raspoloženje naroda pretoči u parlament, a da onda saborska većina izabere Vladu koja će provoditi tu politiku. Desna struja u HDZ-u dala je velik doprinos Plenkovićevoj pobjedi i legitimno traži da u budućoj Vladi ima predstavnike. Ako Most sa svojih 13 zastupnika može računati na barem pet ministarstava, onda i “Hasina struja”, koja je po konzervativnim procjenama zaslužna za barem 15-ak HDZ-ovih mandata, legitimno traži “svoje” ministre. Mudar i vjerodostojan političar i o tome mora voditi računa jer bi sve drugo bila svojevrsna prevara birača.
Jedan od glavnih razloga zašto je HDZ u prošlosti imao velika posrnuća treba tražiti u činjenici da nije poštovao volju birača. Uvijek su vjerni pijuni dobivali izbore na terenu, a onda su u vlasti mastili brke salonski HDZ-ovci koji su vrlo rijetko iza sebe imali biračku bazu. Ova sapunica između Plenkovića i Hasanbegovića neodoljivo podsjeća na priču Ivana Cankara u kojoj se mali Joža srami svoje majke seljanke koja mu je došla u posjet u grad. Za malog Jožu imam razumijevanja jer je bio dijete i nije mogao zamijeniti svoju majku. Plenković je svoju “sramotu” mogao izbjeći izbacivanjem Hasanbegovića s HDZ-ove liste.
>> Što sad? Hasanbegović je i slaba i jaka točka HDZ-a
