Kancelarka Angela Merkel želi da Njemačka, prvi put od 1958., nakon predstojećih izbora za Europski parlament 2019. godine dođe u poziciju da daje predsjednika Europske komisije, objavio je njemački poslovni dnevnik Handelsblatt pozivajući se na neimenovane, visoke izvore iz njemačke vlade.
Vijest je značajna jer Njemačka, upravo zbog svoje veličine, snage i važnosti u europskoj politici, nije otvoreno iskazivala ambiciju da daje predsjednika “europske vlade” upravo kako bi izbjegla prekomjernu javnu percepciju da dominira Europom, odnosno da, kako to vole ponavljati kritičari EU, Unija služi ponajprije njemačkim interesima.
No, značajna je i zbog toga što Merkeličin fokus na mjesto predsjednika Komisije umanjuje šanse da Njemačka osvoji mjesto predsjednika Europske središnje banke (ECB). Ondje se predsjednik njemačkog Bundesbanka Jens Weidmann nada naslijediti talijanskog šefa ECB-a Marija Draghija.
Nije imao šanse
Handesblatt piše da bi kancelarka Merkel najradije na mjestu predsjednika Komisije vidjela svog ministra gospodarstva i bivšeg šefa svog ureda Petera Altmaiera. No njemački izvori za europski portal Politico.eu dan nakon Handesblattove objave tvrde da razmišljanja u tom smjeru nisu odmakla daleko i da bi Merkel, ovisno o reakcijama na tu ideju diljem Europe, mogla čak i odustati od ideje o njemačkom čelniku Europske komisije.
Nijemci već sad, i bez predsjednika Komisije koji dolazi iz Njemačke, imaju velik utjecaj na EK. Glavni tajnik Komisije, dakle šef čitave administracije, nedavno je postao Nijemac Martin Selmayr. Mnogi su šefovi kabineta europskih povjerenika, pa i Hrvata Nevena Mimice, Nijemci. Juncker, Luksemburžanin po nacionalnosti, vrlo je blizak s njemačkim dužnosnicima, njemačkim medijima i, općenito, njemačkim interesima.
Sve to zajedno ukazuje na činjenicu da Njemačka može lako ostvarivati svoj utjecaj u Komisiji i bez toga da Nijemac sjedi na njezinu čelu. Njemački socijaldemokrat Martin Schulz nametnuo se, doduše, kao kandidat za tu dužnost na europskim izborima 2014., ali u to se upustio bez podrške Merkel, i bio je iz stranke koja nije imala realne šanse osvojiti većinu u Europskom parlamentu pa je taj primjer ipak drukčiji od ove ideje da Merkel nametne nekog svog.
Osim Altmaiera, neslužbeno se spominje da bi Merkel rado istakla kandidaturu Ursule von der Leyen, trenutačno njemačke ministrice obrane. Od ranije se također nagađa da bi vodeći kandidat Europske pučke stranke za europske izbore mogao biti Manfred Weber, njemački zastupnik u Europskom parlamentu iz redova CSU, bavarske stranke koja je u savezu s Merkeličinim CDU.
Čeka se ‘spitzenkandidat’
Bi li Hrvatska, odnosno Vlada premijera Andreja Plenkovića, podržala ideju o njemačkom čelniku Komisije? Nitko od Plenkoviću bliskih suradnika, koje smo to jučer pitali, nije želio nagađati jer su sve ovo neslužbene pretpostavke i još je daleko do izbora novog šefa EK.
No vjerojatno je da će Plenković uime Hrvatske podržati onoga tko bude imao najviše izgleda da prvo osvoji status europučanskog “spitzenkandidata”, tj. vodećeg kandidata ili nositelja lista Europske pučke stranke. I da će očekivati da taj kandidat pokaže, što je ranije moguće u utrci, razumijevanje za hrvatske prioritete u EU, kao što su naš što brži ulazak u Schengen i eurozonu.
Moguće je da o svemu ovome, ne toliko detaljno i ciljano o njemačkoj ideji, nego općenitije o europskim izborima i budućem predsjedniku Komisije nakon tih izbora, bude razgovora i na radnom ručku kancelarke Merkel i premijera Plenkovića u utorak u Berlinu.
Imena koja se već sada spominju kao kandidati za predsjednika EK
Andrej Plenković i Angela Merkel
Sad istice mandat i EU sudcima, sve preuzimaju europučani to je buducnost. Umijesto lijevo liberalne EU nacije savez samostalnih nacionalnih drzava, polako ce satrati i populiste slijedece dvije godine.