Vlada i sindikati našli su se u prilično apsurdnoj situaciji – nakon više od 30 dana štrajka Vlada je ponudila više nego što su sindikati tražili, i to u prosjeku za 342 kune.
Štrajkaši su, međutim, i dalje nezadovoljni jer bi se povišica provela kroz povećanje osnovice, a ne koeficijenata. Na prosvjetnom su štrajku profitirale sve javne službe, jer će osnovica linearno rasti svima.
U tom grmu i leži zec, jer koeficijentima se postiže ili ne postiže element pravednosti, to jest da ljudi sa sličnom obrazovnom razinom i težinom posla budu slično plaćeni. Prosvjetari su dobili novac, no ne i moralnu zadovoljštinu, koja je s vremenom iskočila u prvi plan.
- Prosječna plaća nastavnika/učitelja sada iznosi 7291 kunu neto
- Što sadrži najnovija ponuda Vlade: 8139
- Kroz povećanje osnovice do kraja 2020. plaća nastavnika/učitelja narasla bi na 8139 kuna
Što traže sindikati:
- Povećanjem koeficijenata od 6,11% prosječna plaća raste na 7793 kune
- Proizlazi da kroz rast osnovice Vlada nudi 342 kune više nego što sindikati traže povećanjem koeficijenata.
*uračunate i sve porezne promjene od 1. siječnja 2020.
Nije im trebao dati ništa. Prvo su skrivali kolika im je prosječna plaća, a onda su novinari otkrili da je 7 300 kunića. Tražili su 6 posto i dobili su 6 posto, ali im je smetalo što će i ostalima povisiti plaće za toliko. Onda su rekli da se ne bore za plaće već za - dostojanstvo. Dostojanstvo je nešto što se ne može iskamčiti već zaslužiti. Tolika plaća za slobodna ljeta i zime, maksimalno 8 sati dnevnog rada, a najčešće 5. I u čemu se uopće sastoji njihov rad? U svake godine ponavljanju jednog te istog gradiva. Da zaposle papige, rezultat bi bio isti. Ona jedna sindikalistica javno je pokazala da ne razlikuje "č" i "ć", a učiteljica je djeci. I tko će na kraju onda sve to platiti? Mi, koji radimo u privatnom sektoru, mi koji nikad ne štrajkamo i mi kojima je otkaz uvijek nad glavom dok oni imaju posao do penzije, razne dodatke kao saborski zastupnici i luksuz plaćenog štrajkanja kad im prahne.