Predsjednik uprave Zagrebačke banke Franjo Luković samo je naoko izišao
kao gubitnik iz javnog klinča s popularnim guvernerom. Vodeći bankar u
državi nije se izborio za viši tečaj kune, ali je natjerao Željka
Rohatinskog da javno kaže ljudima kako ne mogu imati “i ovce i novce”.
Između dva zla, viših kamata i slabije kune, Rohatinski je devizne
rezerve zemlje, znanje i ugled što ga ima stavio u obranu tečaja, a
posljedica je rast kamata. Kad god im političari ili sindikalci
prigovore zbog viših kamata, bankari tako mogu reći kako nisu lihvari i
ljudi bez duše te krivnju za sve prebaciti na središnju banku kojoj su,
eto, nudili nagodbu.
U danu u kojem je bankama osigurao rekordnih 1,4 milijarde eura, kamata
na tržištu novca bila je visokih 20 posto i po svemu sudeći neće bitno
ni padati.
U nekoliko mjeseci gotovo svi krediti poduzećima porasli su dvostruko,
sa 7 na 13 posto, kapital je postao skup jer su presahnuli inozemni
krediti pa se više ne postavlja pitanje koliko će krediti stajati već
gdje ih naći. Monetarna vlast čini ono što izvršna neće i ne želi: u
jeku masovne oskudice eura sputava potrošnju u državi i tako vodi
računa da ne bude većeg loma jer uza sve nevolje ove godine treba
otplatiti brojne dugove.
Banke imaju velike devizne rezerve kojima bi mogle nadomjestiti manjak
stranog kapitala, no ne žele ih povlačiti jer računaju da će kuna
oslabjeti kao što se to dogodilo i u drugim istočnoeuropskim
ekonomijama, zbog čega već nekoliko mjeseci između njih i centralne
banke traje igra mačke i miša.
Od jeseni prošle godine valute drugih država naglo su oslabjele 30-ak
posto, toliko je pao i standard građana, a Hrvati cijenu globalne krize
zasad plaćaju malo skupljim kreditima. Franjo Luković spomenuo je da
desetak posto pada tečaja ne bi bilo problem za banke, čime je postao
antijunak tjedna i omogućio guverneru središnje banke da poentira na
zaštiti nacionalnih interesa i demonstrira odlučnost u obrani tečaja.
S obzirom na poziciju prvog čovjeka najjače banke Lukovićev istup bio
je neodmjeren, jer je proširio uvjerenje da će kuna kad-tad pasti, samo
je pitanje koliko će se prije toga potrošiti rezervi. Neki utjecajni
ljudi vjeruju da je sam istup dio neke šire urote, cilj koje je
slabljenje guvernerove pozicije.
Oko Lukovića se već pletu brojne tajne, od pretvorbe same banke do
privatizacije najvrednijih poduzeća u državi, pa jedna više popunjava
mozaik o lukavu bankaru koji je možda stvorio Luku Rajića, osmislio
pretvorbu Adrisa i Plive, drži Todorića na tronu...
FRANJO LUKOVIĆ