Slučaj franak povod je za pitanje – postoji li u ovoj zemlji za vlast i kapitalističke moćnike narod ili roblje? Možemo početi od izjave predsjednika uprave Privredne banke Zagreb Bože Prke po kojoj je odluka Vlade o jednogodišnjem zamrzavanju tečaja franka “čak protuustavna” jer je “eksproprijacija privatnog vlasništva”. No jesu li PBZ i druge nekad državne pa strancima prodane banke doista privatne? Jesu, po zakonima i na papiru. Ali stvarno nisu. U sanaciju tih banaka uloženo je narodnoga novca 87 milijardi kuna koje strani kupci nisu trebali vraćati. Kupili su ih za oko šest milijardi kuna, pa su tako na dobitku više od 80 milijardi kuna. Tih 80 milijardi narodu je oteto, ukradeno. Najgorljiviji zagovornici prodaje banaka bili su njihovi čelnici, među njima i Prka. Zašto? Zato što su tom prodajom u milijunskim iznosima unovčili svoje jeftino kupljene dionice, te u bankama ostali menadžeri s godišnjom zaradom od tri do pet milijuna kuna.
Svjesno, namjerno, planski, radi svoga osobnog bogaćenja poticali su prodaju tih banaka, baš nimalo ne mareći što su te banke desecima godina stvarali i na kraju sanirali hrvatski građani i hrvatsko gospodarstvo. Tom prodajom događa se najpodmukliji napad na hrvatski narod i hrvatsko gospodarstvo. Dakle, otima im se imetak koji su stvorili i s pomoću njega se potom nepovoljnim zajmovima za račun stranih gazda iscrpljuju sve do izbacivanja na ulicu. Kad Prka o Milanovićevoj odluci govori kao o “eksproprijaciji privatnog vlasništva” protivnoj Ustavu, on misli da Ustav treba zaštititi njegove milijune i milijarde profita koji on tom privatnom vlasništvu svojim menadžerstvom omogućuje. I na svoj je način u pravu: cijelo vrijeme od prodaje banaka i ostalih nacionalnih bogatstava interese inozemnih kupaca štite hrvatske vlasti Ustavom i zakonima koje donose.
Tako dolazimo do sudbonosnog zaključka: strani porobljivači Hrvatske ne bi to mogli biti bez hrvatskih političara i hrvatskog zakonodavstva. Inozemnim vlasnicima hrvatske banke, Plivu, telekomunikacije, Inu, Dukat, hotele i druge profitabilne tvrtke, iz vlastitih političkih i drugih interesa, zbog nedostatka elementarnog nacionalnog osjećaja i brige za svoju zemlju te iz servilnosti prema stranim središtima moći budzašto prodali su Zlatko Mateša, Ivica Račan, Dražen Budiša, Stjepan Mesić, Ivo Sanader i drugi političari iz njihovih timova, uz koristoljubive nagovore i praktične usluge Franje Lukovića, Božidara Prke, Željka Čovića, Jakše Barbića i drugih. Oni su donosili zakone i odluke te pravili planove i projekte prodaje nacionalnih bogatstava. Osim toga, dok strane banke građanima otimaju posljednju kunu iz džepa i izbacuju ih na ulicu, dotle, ne tržište nego upravo političari i zakoni te izostanak sankcioniranja hrvatskim tajkunima i svim poslodavcima omogućuju da radnike ne plaćaju, da im, uz mizerne plaće, ne uplaćuju doprinose za zdravstveno osiguranje i mirovinu, ili to čine u najmanjim iznosima, da im daju minimalac od kojega se ne može živjeti, i tako dalje.
Tako su se zapravo u porobljavanju hrvatskoga naroda ujedinili strani profiteri, njihovi hrvatski plaćenici, domaći tajkuni, vladajući političari, i lijevi i desni, a uvelike i mediji, pogotovo najmoćniji. Stoga je odgovor na pitanje s početka teksta – u Hrvatskoj za kapitaliste i vlast nema naroda, postoji samo roblje. Poslužimo se najjednostavnijim tumačem, Rječnikom hrvatskog jezika Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža”, po kojem je u glavnoj definiciji narod “narodnosna zajednica povezana zajedničkim imenom, kulturom, poviješću i sviješću”. Banke u Hrvatskoj, političari, tajkuni i građani nemaju gotovo ništa od toga zajedničko. Po definiciji istoga Rječnika rob je “pripadao vlasništvu gospodara, koji je imao pravo odlučivati i o njegovu životu”. Što će reći da će se dogoditi ovo – ili će neka buduća vlast morati vratiti Hrvatsku definiciji naroda, ili će iz roblja provaliti pobuna koja će to učiniti.
>> Orban Milanoviću: Ovako smo mi zaštitili svaki mađarski dom
>> Vlada razmišlja o zabrani financiranja stambenih kredita u svim stranim valutama
Ovo sa štampanjem Eura osiromašit će i izmusti narod u zemljama poput Hrvatske. Na zapadu se neće ništa spektakularno desiti jer će oni gubitke zbog inflacije nadoknađivati višim plaćama. A kod nas gdje je sve vezano za Euro neće biti viših plaća, bit će sve gore, a vrijednost Eura će padati. Samo naši političari to ne kuže. Primjer je Lalovac koji se veseli kao malo dijete umjesto da roni gorke suze zbog budućnosti.