Ni kamata od 1,8 posto nije dovoljno primamljiva za hrvatske banke, a pitanje je bi li uzele ponuđena sredstva čak i da im je cijena niža. Hrvatska narodna banka provela je drugu strukturnu repo operaciju na kojoj su banke povukle samo 146 milijuna kuna. Radi se o sredstvima koja se odobravaju na rok od pet godina, uz fiksnu kamatu od 1,8 posto.
Ne pije vodu
Novost je to na hrvatskom tržištu novca kojom je središnja banka probila led u veljači ove godine kada je najavila da će bankama osigurati dvije do tri milijarde kuna kako bi potaknuli kreditiranje u domaćoj valuti. U veljači, na prvoj takvoj aukciji banke su upisale 565 milijuna kuna, no jučer je interes bio četiri puta slabiji. Puno je razloga za suzdržanost u bankarskoj industriji. Tvrtke i stanovništvo razdužuju se od 2008 godine, i da nema države, koja se obilato financirala kreditima, glavni posao bankarske industrije sveo bi se na utjerivanje starih dugova.
Tek u posljednje dvije godine banke su pojačale ponudu kunskih kredita, pa se tako cijena novih stambenih kredita spustila ispod 5 posto, a čak se i neki potrošački krediti mogu naći po kamati od 7 posto. Do prije par godina potrošački su krediti uglavnom imali dvoznamenkastu kamatu. No, ni ta cijena nije potaknula veću potražnju za kreditima. Guverner Vujčić kreditnu je politiku često uspoređivao sa žednim konjem koji ne želi piti vodu, HNB može osigurati novac, ali o bankama ovisi isplati li im se plasirati ga dalje. Željko Lovrinčević, analitičar Ekonomskog instituta, komentira da bankama trenutačno ne treba nijedna valuta, ni kune, ni euri jer imaju viškove.
U francima, pak, u pojedinim bankama više nije moguće ni štedjeti. Višak iznosi oko deset milijardi kuna, zbog čega im Vujčićeva financijska injekcija nije zanimljiva. Istodobno s padom kreditne aktivnosti raste štednja, ali kamate na štednju pale su na simbolične iznose. Kraći rokovi oročenja, do tri ili šest mjeseci, donose samo 0,3 posto kamate, dok su kamate na jednogodišnja ili dvogodišnja oročenja pale ispod jedan posto. Osim slabe potražnje i jeftinog eura, cijenu novca ruši i deflacija.
Tiskanje novca
– Nismo mi izuzetak, cijela Europa se muči s time kako novac distribuirati od banaka prema korisnicima. Sve donedavno činilo se nestvarnim da bi ozbiljne institucije raspravljele o podjeli novca građanima, ali sad je sve više zagovornika podjele čekova građanima. Ako novac ne ide dalje od banaka, treba razmisliti o tome da ga se izravno dijeli građanima koji će ga sigurno potrošiti – ističe Lovrinčević. U eurozoni se prvo govorilo da bi svakom punoljetnom građaninu trebalo dati 500 eura, a sad se taj iznos polako diže i do 2000 eura, sve u želji da se zavrti novi potrošački ciklus.
Novac bi, dakako, tiskale središnje banke koje su od 2008. godine ubacile u bankarske trezore milijarde eura, no neovisno o tome nisu ubrzale oporavak niti su potaknule jače kreditiranje. Hrvatska se dodatno bori i sa svojim problemima, a Lovrinčević kaže da potražnja slabi i zbog demografskih kretanja. Mladi su ti koji troše, kupuju stanove, investiraju u djecu, dok su stariji ljudi zbog straha od budućnosti skloniji štednji.
– Krene li se s porezom na imovinu, to će dodatno potaknuti proces razduživanja – uvjeren je Lovrinčević. •
>> Kraj banaka kakve znamo: budućnost su etično bankarstvo i otpisi dugova
>> Uvode se krediti kod kojih će dužnik banci moći vratiti stan
Neka Drzava osnuje novu banku i da gradanima kredite po 2 do 3 % kamate ostale banke ce imati problem ili ce se prilagoditi !