Nije se jednom pisalo da klimatske promjene donose ugrozu brojnim gradovima, primjerice onima uz obalu mora. Logično je da su time ugrožene i lokacije koje su proglašene svjetskom baštinom.
Koliko se može, toj je situaciji pokušao doskočiti Google svojim projektom Heritage on the Edge, prevedeno Baština na rubu. Riječ je o digitalizaciji pet svjetskih lokacija za koje je procijenjeno da su najugroženije klimatskim promjenama.
Uz interaktivni 3D model tu je i informacija o tome kako je konkretni lokalitet ugrožen. Sve zajedno čini jednu malu enciklopediju važnosti zaštićene baštine i klimatskih promjena, odnosno što točno one izazivaju i kako dovode u opasnost vrijedne povijesne lokacije. I ne samo njih, dakako. Konkretno, riječ je o isklesanim glavama Moaija na Rapa Nuiju, dvorcu u Edinburghu u Škotskoj, povijesnom gradu džamiji Bagerhat u Bangladešu, velikoj džamiji i portugalskoj utvrdi u Kilwa Kisiwani u Tanzaniji te drevnom gradu Chan Chanu u Trujillu u Peruu.
Napominje se da su sve lokacije kopirane u pet zasebnih 3D modela da bi se dobio pravi dojam o veličini i funkciji svake od njih za slučaj da se one doista nepovratno oštete u dolazećim desetljećima pod, naravno, pretpostavkom da će klimatske promjene toliko i potrajati. Tehnologija uključuje više kamera kojima su objekti snimani iz više kutova kako bi se dobile vjerne digitalne replike svake lokacije.
Korištenje, odnosno razgledavanje modela vrlo je jednostavno jer Google je za projekt napravio posebnu internetsku stranicu koja traži tek noviji preglednik. U planu je i projekt proširene stvarnosti namijenjen mobilnim platformama nazvan Pocket Gallery u kojem će se obuhvatiti dvije lokacije. To će biti unutrašnjost džamije devet kupola u Bagerhatu te utvrda Gereza u Kilwa Kisiwaniju. Doista je riječ o posebnom iskustvu koje korisnik dobije razgledavajući Googleov web o svjetskoj baštini.
Primjerice, otvorite li stranicu s edinburškim dvorcem, dočekat će vas naslov “7 stvari koje niste znali o dvorcu u Edinburghu”, da bi se zatim promijenila fotografija tog impozantnog zdanja te se otvorila prva točka koja objašnjava kako su prvi stanovnici Edinburgha, odnosno pretpovijesnog naselja koje je prethodilo današnjoj škotskoj metropoli, vjerojatno živjeli upravo na stijeni na kojoj je danas dvorac. Tu su i podaci da dvorac leži na vrhu ugaslog vulkana i da ima 27 zgrada na površini od 2,8 hektara. No puno je bitnija od ovih enciklopedijskih informacija ona zašto je dvorac u Edinburghu zapravo na popisu ugrožene baštine. A to su povećane padaline koje izazivaju povećanje vlage, a tima i eroziju vulkanske stijene na kojoj dvorac leži. Ta erozija, koja uključuje i odrone dijelova stijene, predstavlja i opasnost za prolaznike, vozila i posjetitelje.
Ne erodira samo stijena već i blokovi od kojih je dvorac napravljen, a koji su isklesani od porozne stijene pa intenzivnije vlaženje i sušenje doprinosi njihovu propadanju. Vrlo zanimljivo, kao ništa manja opasnost navodi se i povećanje broja turista koje ugrožava praktički sve povijesne zaštićene lokacije. I opet je to na jedan način povezano s okolišem jer se povećanjem broja ljudi koji prolaze nekom lokacijom, tako i ovima koje je Google digitalno zaštitio, povećava i količina otpada koji se tamo nađe.
Jasno, sve što čitate na tim stranicama automatski se može prevesti koristeći ugrađeni Google Translate.
